Ko god da je pristao da sarađuje i bude ministar taj se složio da je niko i ništa. Svi znaju da će se rešenje ili kulminacija ove krize odvijati na relaciji društvo-Vučić, a ne ministri-društvo, jer su nebitni“, ocenjuje za N1 analitičar Dragomir Anđelković.
Komentarišući predlog ministara u novoj vladi, analitičar Dragomir Anđelković kaže za N1 da kod Vučića ne postoje ni ministri, niti vlada, a da iako je parlamentarna republika, Srbija funkcioniše kao jedna vrsta apsolutističke monarhije.
„Imamo uzurpatora vlasti koji je zapravo postmoderni nelegalni vladar. On ima svoje sekretare koje postavlja da obavljaju posao kako im naredi. S druge strane, postoji potreba da se ponekad preko njih šalje poruka javnosti, a ponekad i nema. Sada više takva poruka ne postoji. Toliko je jasno da Srbija nema autentične političke faktore u vlasti. Da Vučić postavi Džeka Trboseka za ministra ljudskih prava ni to ne bilo ništa više od komičnog efekta“, kaže Anđelković.
Govoreći o Borisu Bratini kao kandidatu za ministra informisanja, on podseća da je, osim ekstremno desnih stavova, zastupao i levičarske.
„Evidentno je da ubeđenja nisu previše na ceni i da brzo devalviraju. Sigurno je Bratina našao interes u tome da bude blizak vlasti i spreman je da služi Vučiću i radi šta mu kaže. To što se ostavlja loš utisak i to je obesmišljeno, jer ima toliko loših utisaka u zemlji gde se koristi zvučni top protiv građana“, kaže Anđelković.
Dejan Vuk Stanković je crvena marama akademskoj zajednici
On podseća da je kandidat za ministra prosvete Dejan Vuk Stanković formalno profesor univerziteta, i formalno deo akademske zajednice, ali da je njegov izbor loša opcija, jer je protivan stavovima ogromnog dela svojih kolega.
„To nije dobro. Bolje bi bio da je stavio nekog ko nema veze sa obrazovanjem, poput farmaceuta ili agronoma za ministra, jer bi se možda lakše našao zajednički jezik sa kolegama nego sa Dejanom Vukom Stankovićem. On je više crvena marama akademskoj zajednici, jer je kao njen pripadnik, ali je u stvari protiv nje. Mada, i u njegovom slučaju zna se da je Vučić taj koji donosi odluke. Ko god da je pristao da sarađuje i bude ministar, taj se složio da je niko i ništa. Svi znaju da će se rešenje ili kulminacija ove krize odvijati na relaciji društvo-Vučić, a ne ministri-društvo jer su nebitni“, ocenjuje Anđelković.
Potpuna devalvacija SPS
Govoreći o ulozi Socijalističke partije Srbije (SPS) u novoj vladi, Anđelković ističe da u politici ste jaki „koliko ste u stanju da se borite i koliko imate moć da delujete“. U slučaju SPS, kaže da je ova stranka doživela potpunu devalvaciju.
„Kada se neka organizacija pokaže kao amorfna, spremna na sve, pa i poniženja da bi opstala, ona više nema težinu. Deluje da je SPS stranka ucenjenih ljudi na vrhu. Drugo je članstvo i neki niži funkcioneri. Ovi na vrhu izgleda da su toliko ucenjeni i uplašeni da oni u Vučiću pre svega gledaju nekog ko može da ih potrpa u zatvore i deluje da su srećni ako se to ne desi“, smatra Anđelković.
On ocenjuje da bez obzira o kome se radi, svaki ministar je samo glasnogovornik Andrićevog venca, a onaj ko neće ili je smenjen ili skrajnut.
„Vučić je pažljivo pravio vladu da tu nema potencijala za ekscese. Birao je sluge među slugama koji su spremni na sve. U ovim okolnostima on ne sme da riskira jer bi primera radi kandidat za ministra za evropske integracije Nemanja Starović radio šta mu se kaže, bile to evropske integracije ili integracije sa Severnom Korejom“, zaključio je Anđelković za N1.