Nastavnik srpskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Dobrila Stambolić“ u Svrljigu Damir Jocić dao je otkaz nakon 25 godina rada u prosveti, a kao razlog za takvu odluku naveo je i to što se nakon podrške studentskim protestima promenio odnos prema njemu, ali i to što kao društvo ne znamo da čujemo jedni druge.
Profesor Jocić je bio je jedini od zaposlenih u školi u Svrljigu, koji je prvog dana drugog polugodišta odlučio da ne drži časove i time podrži studente u blokadi fakulteta. On je bio omiljeni nastavnik u toj školi, književnik, njegovi đaci su postizali uspehe na brojnim, pa i republičkim takmišenjima.
Kao okidač za to da donese odluku da posle decenija rada da otkaz, navodi to što se odnos prema njemu promenio i što je sve išlo ka tome da se protiv njega pokrene disciplinski postupak.
„Okidač je bio to što ne znamo da čujemo jedni druge, to što kad su počeli studentski protesti, odnos prema meni, kada sam stao uz studente, se promenio u smislu da sam zatrpan papirologijom, gde god je bilo prostora, ranije su se vrlo lako stvari rešavale, i onda na kraju krajeva to je došlo do toga da, to što sam ja brinuo naravno o svojim učenicima, i evo mogu da kažem da oni nisu našli način da ništa od toga što je trebalo da bude dobro nije ostvareno, ali jedan od načina je bio da pokušam da uzmem neplaćeno, da bi neko mene zamenio i da bi oni imali časove, naravno to se nije moglo desiti. Ovo poslednje što se dešava, ja sam tu jasno video da se ide ka onome što je disciplinski postupak. Ja to nisam hteo jednostavno sebi da dozvolim, posle toliko godina rada. Otkaz sam napisao 4-5 dane pre nego što sam podneo zahtev da odem na putovanje u Herceg Novi gde je trebalo, kao dobitnik nagrade Duško Radović, da budem predsednik žirija“, naveo je on.
Govoreći o tome zašto se odlučio da kao jedini nastavnik u svojoj školi podrži studente obustavom nastave, kaže da je to zato što ima utisak da su iskreni i što imaju želju da sve podrede kolektivnom.
„Razmišljaju o svima nama i o našem početku, a tu je ta njihova neka duhovitost koja mi se dopala i jedna ideja, koju ste videli od početka, da žele da podrede sve tom kolektivnom, da sebe vide kao jedno i da narod na taj način naš vide kao jedno, pa kasnije se to puno puta videlo i u narodu koji im prilazi i koji pokazuje jedinstvo na mnogo načina. To je nešto što dugo godina kod nas nije postojalo. Tu je ta iskrenost, neokaljanost koju oni imaju. U njihovim postupcima ima mnogo prave simbolike koju, ako čovek želi da vidi i pokuša da razume, može da razume i da vidi“, objašnjava on.
Ističe da kada čitamo komedije i satire savremenih autora, ali i Domanovića i Nušića vidimo da se nismo pomerili nikuda od tada.
„U ovome što studenti rade, ja vidim mogućnost da se pomerimo na dobar način nekuda“, navodi on.