„Zabluda je da ljudi (đačka putovanja) upoređuju sa komercijalnim aranžmanima, a velike su razlike. Ministarstvo prosvete je donelo Pravilnik o izvođenju đačkih putovanja – ekskurzija, rekreativne nastave, izleta. Obaveza je da na svakom putovanju imamo lekara, da, ako je rekreativna nastava u pitanju, imamo animatore koji se ekstremno plaćaju. Imamo i dnevnice nastavnika o čemu odlučuje škola, odnosno Savat roditelja, ali niko ne vodi računa o tome da se na te dnevnice plaćaju veliki porezi i doprinosi“, istakao je Seničić.
Ogromne razlike u visini dnevnica – u Beogradu je u prosek 1.200 dinara po danu po detetu, na jugu Srbije 400 dinara, navodi Seničić.
S jedne strane, ono se što dogovori na Savetu roditelja, ako je to na primer 1.000 dinara po detetu po danu, „izađu ozbiljni novci“, kaže sagovornik N1. Dodaje i da se dnevnica lekara ne može naći ispod 100 evra dnevno.
Vrlo često, posebno kada su ekskurzije u pitanju, škola šalje i druge nastavnike koji imaju dnevnice, a nemaju svoja odeljenja, kaže Seničić. Kako navodi, oni idu kao vođe puta, sa punim dnevnicama, ne plaćaju obroke, smeštaj, ulaznice…
„Sve to drastično poskupljuje aranžman“, kaže on.
„Javne nabavke su loš sistem“
„Do 2013. godine imali smo sistem koji je bio bolji. Mi sada imamo javne nabavke. To je protiv Zakona o javnim nabavkama. Ne može da bude predmet javne nabavke organizacija ekskurzija, jer se ne radi o budžetskiim parama. Ovde se radi o parama roditelja, bez obzira što ulaze na račun škole“, objašnjava Seničić.
Kaže da je do 2013. godine i Uprava za javne nabavke dala mišljenje da đačka putovanja ne potpadaju pod režim javnih nabavki.
„Pre 2013. godine, škole su objavljivale oglase i na njih su se prijavljivale zainteresovane agencije. Oni (oglasi) su bili gotovo isti kao javne nabavke. Međutim, u javnim nabavkama postoji procedura, pa ako hoćete da ponovite poziv kako bi obezbedili jeftiniju cenu, treba da prođe minimum 30 dana i za to vreme gubite jednu ili dve rate. Da bi se ponovila javna nabavka, to je proces koji je dugotrajan“, precizirao je Seničić.
Kod oglasa to, kako kaže, ne mora.
„Funkcionisalo je tako što su škole primale novac na račun i sa svog podračuna isplaćivale dnevnice. Porezi su bili značajno manji i to je značajno utičalo na cenu ekskurzija. Sve to se promenilo od 2013. godine kada je izašao novi Zakon o javnim nabavkama“, objašnjava Seničić.
„Država da preuzme odgovornost“
Saveti roditelja su odlučujući faktor, smatra Seničić navodeći da su agencije u ovoj priči komercijalni element.
„Ali sve to mora da bude transparentnije i da država preuzme odgovornost za određene troškove. Nije problem organizacija već dodatni troškovi koji su polovina onoga što plaćamo“, istakao je Seničić.
Prema njegovim rečima, država bi trebalo da daje dnevnice. „Zakon kaže da treba da se obave ekskurzije, rekreativne u skladu sa planom i programom Ministarstva. Ako je zakon to propisao, zašto to država ne plati“, pita Seničić.