Gostujući u jednom podkastu, Ivan Andonov, autor zadataka za kviz „TV Slagalica“, objasnio je da prva igra nije baš kao što gledaocima izgleda.
U pitanju je igra „Slagalica“ u kojoj se „od ponuđenih dvanaest slova sastavljaju najduže reči u skladu sa srpskim književnim jezikom“, istaknuto je na sajtu RTS-a. I kad pažljivo pročitate opis igre, shvatite da reč „ponuđenih“ nije slučajno izabrana, mada se dok gledamo Slagalicu stiče utisak da takmičari učestvuju u kreiranju tog niza.
Naime, deluje da oni izgovarajući „Stop“ zaustavljaju kompjuter na nekom od slova koja se nasumično vrte. Zapravo, samo je redosled eventualno slučajan – sada znamo da je niz slova od kojih treba sastaviti reč unapred pripremljen.
I to je dobra stvar. Vodi se računa da od njih zaista može da se sastavi neka reč. Kada bi izbor slova bio potpuno slučajan, verovatno bi i takmičari i publika imali mnogo teži zadatak, ponekad i nerešiv. To ipak, tvrdi Andonov, ne važi za druge igre.