Pljušte otkazi u Pasterovom zavodu u Novom Sadu koji je Nacionalna referentna laboratorija za besnilo. Tu instituciju, tvrde sada već bivši zaposleni, vodi nestručna dirketorka koja, osim toga, zaposlene tera da idu na mitinge SNS. Kada su stručnjaci, ljudi koji duže od deceniju rade u Zavodu, odbili da idu – neki su dobili otkaz, a neki se za njega spremaju i protiv njih se vode disciplinski postupci. Jesmo li na pragu uništenja još jedne institucije i zašto ova priča zvuči poznato?
Prvog novembra bilo bi tačno 13 godina otkad mikrobiolog i doktor veterinarskih nauka Nemanja Obradović radi u Pasterovom zavodu u Novom Sadu. Bilo bi, ali neće biti, jer mu je 1. septembra ove godine uručen otkaz i to poštom. Otkazu je, kaže, prethodio mobing, a mobingu njegovo odbijanje da na predlog novopostavljene direktorke Zavoda Dragane Gazibare ide, skupa s ostalim zaposlenim, na, sećate se, onaj navodno trodnevni miting SNS u aprilu, koji je svojom masovnošću trebalo da parira studentskom protestu 15. marta.
„Od 22 zaposlena, nas osam ili devet se izjasnilo da ne želi da ide na miting SNS, nakon čega smo dobili odgovor od nje (direktorke) da ćemo tek videti šta nam sve sleduje“, priča Obradović.
N1: Je l vam ona lično uputila to pitanje?
„Da, da, lično. To se odvijalo tako što vas pozove u svoju kancelariju, onda vam ona prvo pojasni šta biste vi u suštini trebalo da kažete, jer mi nemamo mogućnost samorazmišljanja, a kad odgovorite suprotno od onog što je ona očekivala, onda kreće njena klasična osveta“, dodaje on.
Klasična osveta podrazumevala je klasične metode, pa su Obradović i ostale neposlušne kolege najpre ostali bez stimulacije, što je svakom od njih 30 odsto od ukupnih prihoda. Zvanično obrazloženje bilo je da je novac potreban za rekonstrukciju Pasterovog zavoda.
„Na moje pitanje zašto se samo nama osmoro ili devetoro skida, zašto se ne skida i ostalim zaposlenima, rečeno je da to tako mora da bude“, kaže Obradović.
Kako mora, tako je i bilo, pa je od osmoro zaposlenih, a neposlušnih – četvoro već dobilo otkaz. Među njima i profesor Dušan Lalošević, nekadašnji dugogodišnji direktor Pasterovog zavoda. Ne svojom voljom otišao je iz Zavoda dve godine pred penziju.
„U ovoj sadašnjoj stuaciji gotovo da više nema ko da radi taj posao. Ovi sada dovedeni dobijaju interne sertifikate da znaju profilaksu besnila, a mi smo se za to spremali maltene ceo život i mogu da kažem da ja sad jako dobro znam profilaksu besnila, i mogu da nabrajam jako puno toga, gde smo mi zaista bili vrhunski kompetentni. Šta je sada posledica po celu državu? Prestanak proizvodnje seruma protiv besnila“, upozorava Lalošević.
Posle 30 godina koliko je Srbija proizvodila domaći serum protiv besnila, 2018. napravljena je poslednja serija, godinu dana seruma nije bilo uopšte, a onda je krenuo uvoz.
„Nije niko nigde napisao da naš domaći serum nije dobar, samo su promenjeni direktori koji više ne znaju da proizvode. A oni su namerno i dovedeni zato što ništa ne znaju. Evo na primer direktorka Pasterovog zavoda. Ona je 20 godina bila seoski lekar opšte prakse. U dva sela je službovala, i onda iz seoske ambulante u Futogu postaje direktor nacionalne referentne laboratorije za besnilo“, kaže Lalošević.
Draganu Gazibaru, direktorku Zavoda pitali smo za komentar na optužbe bivših zaposlenih, ali na mejl, za koji nam je potvrđeno da joj je prosleđen, odgovora nema. Pitali smo i da li je ugroženo javno zdravlje, te da li je terala zaposlene da idu na mitinge SNS-a. Oni koji su išli, tvrdi naš sagovornik, za to su imali svoje razloge.
„Najviše zbog para, došlo je do toga da su za to 10 ili 20.000 dinara veće plate, Ja razumem da je teška situacija u vremenu u kom živimo, ali nisu baš svi spremni da za 10 ili 20.000 nemaju svoje ‘ja'“, ukazuje Obradović.
No, čini se, u svakoj instituciji, u poslednje vreme, sve je više onih koji imaju svoje „ja“.