U toku je sezona slava, a domaćini se često nalaze u dilemi da li su napravili neke greške prilikom pripremanja trpeze, a potom i proslavljanja porodičnog sveca. Jedna od nedoumica tiče se i slavske sveće, kao nezaobilaznog dela praznovanja. Draško Đenović, verski analitičar, odgovara, šta bi, prema učenju Srpske pravoslavne crkve, domaćini trebalo da urade sa slavskom svećom.
Naime, proslavljanje slave i sveca kao zaštitnika porodice predstavlja jedinstveni religijski običaj Srba, utemeljen u periodu napuštanja paganstva i stvoren izborom svetitelja za zaštitnika domaćinstva. Slava, kao jedinstvena tekovina našeg naroda, našla je među prvima i svoje mesto na Uneskovoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa.
Iako većina porodica u Srbiji proslavlja krsnu slavu, u našem narodu su česte dileme o tome šta bi sve tokom tog dana trebalo uraditi, na koji način, a takve nedoumice nas često vode i do razmišljanja da li smo, prema verskim običajima, nesvesno počinili greh.
Dobro je poznato da se za slavu kupuje sveća, isključivo od pravog voska, a njena dimenzije veće su od uobičajenih veličina sveća koje palimo u crkvi. Ona se pali ranom zorom, kada svi ukućani ustanu, a potom se seče i slavski kolač. Domaćin kuće se obavezno prekrsti, pomene u molitvi Boga, kao i ime svoje krsne slave, celiva sveću i pali je šibicom. Ipak, ljudi se često nalaze u polemici – šta uraditi sa svećom na kraju dana?
Draško Đenović, verski analitičar, u tome ne vidi strogo pravilo, ipak, prema njegovom mišljenju, slavsku sveću bi trebalo pustiti da prirodno sagori.
– To šta ćemo uraditi sa slavskom svećom zavisi iskjučivo od mesta do mesta, odnosno od jednog do drugog kraja naše zemlje. Kao što je reč i sa mnogim običajima, tako je i sa ovim – u različitim delovima Srbije oni su mogu u potpunosti razlikovati – govori Đenović.
Evo kako na to gleda crkva.
– Mi nemamo neki jasan i striktan crkveni propis, pa da je nešto strogo određeno, nešto zabranjeno. Ipak, prema mom mišljenju, jednostavno sveću treba ostaviti da u potpunosti sagori – zaključuje Đenović.
Kako se, kao što je Đenović istakao, slavski običaji često razlikuju širom naše zemlje, možemo se tumačiti da ostaje na volji domaćinu da uradi ono što smatra najpropisnijim. Neko bi sveću dogoreo vinom, neko bi je pustio da prirodno sagori, a neko je ugasio na uobičajen način.
