Portal Slavija info ekskluzivno objavljuje kolumne koje će se pojaviti u četvrtak u magazinu Tabloid uz dozvolu glavnog i odgovornog urednika Milovana Brkića
Poslednji pozdravi srpskom diktatoru iz evropskih i svetskih centara moći
ZBOGOM DRAGI RAZBOJNIČE
Služio je predano, davao je sve od sebe, sa svih strana, pljačkao je državu, otimao iz usta narodu, zatrovao je životnu sredinu, isterao skoro milion ljudi iz države, podelio narod, organizovao veleizdajničku predaju dela državne teritorije, masovno špijuniranje, prebijanje, zatvaranja, ubistva…I niko mu neće reći „hvala“ od svih onih „prijatelja“ iz inostranstva koji su ga sve vreme dok je to radio zvali „stabilokratom“ i nagovarali na još gore otimačine državnih resursa i uništavanja zemlje. Danas mogu da mu kažu samo, „Zbogom dragi razbojniče, dobar si nam bio, a dosta si i trajao“.
Luka Mitrović
Vest da su se u luksuznoj sala Lancaster House u Londonu, ispod raskošnog stepeništa inspirisanog Versajem i gde je Šopen nekada svirao za kraljicu Viktoriju, okupili polovinom maja najviši britanski i evropski funkcioneri, trebala bi dobro da zabrine odlazećeg tiranina u Srbiji. Pomenut je u odvojenim razgovorima kao „problem koji se mora rešiti“ i to je ono što je izvor MT saznao direktno iz odvojenih razgovora koji su vo|eni me|u nekoliko najznačajnijih lidera Evrope. Naime, na dnevnom redu bila su pitanja rata u Ukrajini, bezbednosti Evrope i, po prvi put od Bregzita, te pripreme za britansko-evropski samit, koji će se održati 19. maja 2025. Kako sada izgleda, postoji verovatnoća povratka Velike Britanije u Evropsku uniju u predstoje}em periodu.
Možda sve ovo ne bi imalo nikakve bitne važnosti da jedna tema nije razmatrana posebno, a to je ulazak Albanije u Evropsku uniju pre 2030. godine. Ovo znači „otvorena vrata“ i za Kosovo koje je Vučić „nagradio“ gašenjem srpske policije i sudova, svih drugih srpskih institucija i ulaskom „Srpske liste“ u sve albanske koalicije. Ako je tačna još nepotvrđena vest da će Srbija i Bosna i Hercegovina biti privremeno izba~ene iz planova za proširenje Evropske unije, te da se razmatra uvo|enje sankcija Aleksandru Vučiću lično kao i njegovim najbližim saradnicima, to otvara jedno drugo pitanje: kojom brzinom ta „demontaža“ može da bude obavljena?
Izvesno je da će od pregovora između vlade SAD i Rusije u vezi Ukrajine, zavisiti i dalja strategija dve najveće sile na Balkanu. Prema izvorima MT, sasvim je sigurno da će biti „trgovine“ kad je u pitanju Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Jedno je sigurno: niko od pomenutih više ne želi da vidi Aleksandra Vučića na vlasti. Istovremeno, novi nemački ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Dobrindt (Hrišćansko-socijalna unija, CSU) najavio je sprovođenje najstro`šjih novih mera na granicama te države za migrante i obračun sa „balkanskom mafijom“, gde je pomenuo i Srbiju i pridruživanje istragama Evropskog tužilaštva. Da bi bilo jasnije kako se „klima promenila“, treba podsetiti i na dan kad je izabran novi nemački kancelar Fridrih Merc, te kako je srpski diktator potrčao da mu čestita, a ovaj se začuđen i zatečen, samo hladno rukovao mimo protokola.
A, šta se zaista dešava sa njim i njegovim režimom, bilo je jasno kad se čulo šta se prižalo u Tirani na čestom samitu Evropske političke zajednice (EPZ) „Nova Evropa u novom svetu: jedinstvo – saradnja – zajedni~ka akcija“ koji okuplja 47 šefova država ili vlada uz lidere ključnih evropskih i me|unarodnih institucija. Na tom skupu Vučić je doslovno u potpunoj konfuziji traćio načina da zapo~ne nekakav dijalog sa nekima od prisutnih, ali mu nikako nije išlo. Donald Tusk, poljski liberal, povratnik u EU institucije, bio je zadu`en da mu
saoš{ti par neprijatnih vesti, da će morati „da se suoči sa stanjem u
Srbiji“, a kako je napisao izveštač TVK iz Prištine, „izgledao je izgubljeno uplašeno“.
Saznao je da njegov režim stoji najgore, a njegov drug Edi Rama najbolje. Nije mu pomoglo ni to što je priznao sve oblike državnosti tzv Kosova. Zlo koje pušta teroriste koji su privedeni sa naoružanjem, a silu pokazuje nad srpskim narodom, konačno je u sopstvenom blatu. Ostaće upamćen kao pomagač u ostvarenju ideje takozvane Velike
Albanije (što mu neki albanski ekstremisti već priznaju).
Zahvaljujući njemu i njegovoj veleizdajničkoj politici, mediji u Prištini danas uveliko pišu o „procvatu Albanije“ te da bi njen „ulazak u EU, pre 2030. godine“ bio ustupak Evropske unije Trampovoj vladi (i nekoj budućoj), jer je ova bivša „zemlja Enverovih bunkera“, u poslednjih dvadeset godina doživela velike promene. Pre svega, postala je značajan vojni protektorat SAD, ulo`ene su milijarde dolara u razvoj vojno obaveštajne mreže na njenoj teritoriji, pa kao kruna svega, do{lo je i do izgradnje baze na obala Jadrana nedaleko od Drača kome pripada i novosagra|eni grad za 40.000 ljudi, porodice ameri~kih oficira, vojnika i civilnih službi.
Uzgred, Albanija je dobila i veliki novac za razvoj turizma, na isti način kako ga je Turska dobila (u iste svrhe) kad je š{la u NATO pakt i kad je vojska SAD izgradila vojnu bazu Indžirlik, odakle su krstereće rakete 1999. godine gađale Srbiju i Crnu Goru.
Prema planu razvoja Albanije kao „saveznice“ SAD i EU, još dva vojna aerodroma vojske SAD biće izgrađeni na teritoriji ove zemlje. ta će Rusija imati na Balkanu kao svoju „zonu interesa“, znaće se tek nakon eventualnog rešenja pitasnja Ukrajine.
Neki „signali“ već pokazuju šta bi bilo, na primer, sa Crnom Gorom: predsednik Vlade ove minijaturne balkanske dr`ave, Milojko Spajić,bio je „priveden“ Briselu da učestvuje u konferenciji o budućoj ekonomiji i „obnovi i izgradnji“ onoga što ostane od Ukrajine nakon rata. Regaovao je neobi~no, izjavom da će „Crna Gora sara|ivati onoliko koliko joj interesi dozvoljavaju“, što nije bilo očekivano, mada je sve blistalo od obostrane ljubaznosti.
Crna Gora je već zarobljena zapadnim i kineskim kreditima i opterećena sa preko pedeset hiljada stranih dr`avljana (većinom Rusi i Ukrajinci, Turci i jedan zna~ajan procenat gra|ana Zapada) koji imaju i novac i nekretnine i koji očito imaju nameru da u njoj trajno žive. Niko od njih ne govori jezik domaćina, većina njih ni engleski, a stvaraju se
izolovane društvene zajednice, a takva promena društvene slike u državi koja ima stanovnika kao jedna veća beogradska opština, može voditi doslovno u kupovinu ove države.
Ko će konačno „pazariti“ Crnu Goru, biše jasno tako|e nakon nove podele Evrope nakon rata sa Ukrajinom. Poslanik Evropskog parlamenta, Gordan Bosanac, najoštriji
kritičar Evropske komisije, uputio je javnu poruku predsednici EK Ursuli Fon der Lajen. „Setićete se poslednjih epohalno pogrešnih reči koje ste u Beogradu izgovorili kad ste predstavljali Plan rasta, kad ste rekli Vučiću: ‘predsedniče, vaša dela slede vaše reči’ i kad ste ga proglasili šampionom u evropskim integracijama. Pitaću vas, kako je moguće da jedan takav šampion posrne, evo, u samo četiri meseca“, rekao je Bosanac, potaknut informacijom da su od srpskog diktatora digli ruke svi oni koji su ga podržavali i održavali na vlasti. I dok brod jednog bolesnig ludaka tone, u Srbiji stvari izlaze „na videlo“. Do izbora u Kosjeriću i Zaječaru nije ostalo mnogo, a nijedan opozicioni političar nije posetio ta dva grada. Naprednjaci idu od kuće do kuće i biračima nude televizore, već mašine, stolariju, novac… Opozicija „divani“ po Beogradu i čeka da im neko pokloni pobedu.
Jedan građanski aktivista dobio je dokumenta o saradnji Željka Joksimovića, muzičara „sa Titanika“, iz kojih se vidi da je utajio milione evra poreza, da je kupio „na silu, po Vučićevoj direktivi“ nekretninu u naselju „Beograd na vodi“, da je kupio stan zloglasnoj portparolki
Regulatornog tela za elektronske medije, Oliveri Zekić, samo jedan dan pre nego je TV Tanjug dobila licencu za rad, te da je „upao“ u zgradu te državne novinske agencije sa svojom ženom po specijalnom odobrenju Aleksandra Vučića.
Ko zna koliko je u ovakvim sličnim kriminalnim radnjama kumovao srpski diktator. A, gde su sve ostale pljačke i zločini? Zbog ovakvih stvari, jedno ozbiljno visoko stručno lice koje ovih dana odlazi iz Srbije, kaže: „Kako god da se ovo završi mi emo u Srbiji imati ogroman problem kako uopšte nastaviti zajedni~ki su`ivot sa onom drugom stranom. Ja lično od 15 marta sebe ne smatram sunarodnikom nikoga ko je ostao kao podrška ovom re`imu. To ne mogu oprostiti. Neću moći nikada. Osećam prezir prema svakom od njih a mnogo ih je. Igrom slučaja se završilo bez ljudskih `rtava ali posledice tih doga|aja su
dugoročne i nesagledive. Ove sablasne scene u parku sramote Srbije
će me zauvek proganjati…“