Međunarodni okrugli sto „Izazovi bezbednosne politike za Evropu 2023“ održan je 30. marta 2023. godine u Beču, u saradnji sa Bečkog udruženja akademika i Centra za geostrateške studije, uz učešće političara i stručnjaka iz Nemačke, Italije, Francuske, Srbije, Poljske, Sirije i Austrije.
Ovom zanimljivom diskusijom o ukrajinskom sukobu, masovnoj migraciji, snabdevanju energijom i aktuelnim dešavanjima predsedavao je Patrik Popel, stručnjak Centra za geostrateške studije i politički analitičar u Austriji.
Istog dana u Parlamentu Austrije Slobodarska stranka Austrije izrazila je negodovanje zbog govora Vladimira Zelenskog putem video linka i napustila sednicu. Poslanici ove partije smatraju da je to direktno kršenje austrijske neutralnosti. Predsednik Slobodarske stranke Austrije Herberg Kikl izjavio je: «Kao neutralna zemlja, Austrija daje reč predsedniku zemlje koja je u ratu. Onda biste mogli da kažete da širi ukrajinsku, NATO ili američku propagandu ovde».
Učesnici okruglog stola „Izazovi bezbednosne politike za Evropu 2023.“ podržali su ovakav stav austrijskih političara iz Slobodarske stranke Austrije.
Kristijan Cajc, direktor Instituta za primenjenu političku ekonomiju i član Bečkog udruženja akademika pozdravio je goste konferencije i izneo svoje stavove i zabrinutost u vezi sa aktuelnom političkom situacijom u Evropi.
Andreas Melcer, bivši poslanik Evropske Unije iz redova Slobodarske partije Austrije, otvorio je okrugli sto svojim izlaganjem na temu evropske bezbednosti. On je govorio o geopolitičkim temama, evropskoj bezbednosti, migrantskoj krizi i EU. Izrazio je žaljenje zbog toga što Evropa nema alternativu, odnosno još neku opciju osim evropskih integracija, posebno nakon Prvog i Drugog svetskog rata. Nakon pada bipolarnog sveta, Evropa je počela da se emancipuje, ali sada je taj proces trajno zaustavljen. Propustili smo priliku rusko-ukrajinskog sukoba da promenimo svoju poziciju ili da se vratimo na pređašnje pozicije. Aktuelni sukob u Ukrajini pokazao je da EU nema geopolitičke ambicije. EU pruža vojnu pomoć Ukrajini, a Austrija je jedna od poslednjih neutralnih zemalja. U Evropi postoji problem da su političke strukture nejedinstvene, recimo Alternativa za Nemačku, Liga i Meloni koja zastupa evro-atlantske interese umesto da bude desno orijentisana. Slobodarska partija Austrije je jedina partija koja je kritikovala pojavljivanje i govor Vladimira Zelenskog u Parlamentu. EU je dozvolila da bude marginalizovana od strane velikih sila. Gospodin Melcer je govorio i o problemima u vezi sa masovnim migracijama u Evropi koje su se dogodile poslednjih godina. On smatra da evropski socijalni i zdravstveni sistemi ne mogu da podnesu troškove masovnih migracija. Politička korektnost neće pomoći nikome, posebno ne nama. Greška je napravljena od strane našeg i nemačkog bezbednosnog sistema. Ali ipak postoji mogućnost kontrole štete. Britanija je naprimer uvela strogu migracionu politiku nakon Bregzita. Migraciona kriza u Evropi se poklapa sa masovnim hedonizmom, ukidanjem kulture i religije, što još više destabilizuje situaciju, a sa druge strane migracije se koriste kao sredstvo pritiska od strane velikih sila.
EU neće imati značajnu ulogu u geopolitičkom smislu. „Ne podržavam SVO ali u isto vreme ne mislim da se Ukrajina bori za zapadne vrednosti, pre se ta borba vodi u Moskvi.“
Uz obraćanje Karin Knajsl, bivše savezne ministarke za evropske i međunarodne poslove Republike Austrije, izneto je njeno mišljenje o kombinaciji energetske krize i ukrajinske krize i koja su rešenja dostupna Evropi.
Knajsl je govorila o istoriji oslanjanja Evrope na proizvode i energiju iz inostranstva, kao i o nedostatku pažnje posvećenoj energetskoj bezbednosti i pristupačnosti u poslednjih nekoliko decenija, sa fokusom na klimatske promene. Ona je ukazala na značaj energetske bezbednosti i pristupačnosti za domaćinstva i industriju i navela primer kako je mađarski premijer preduzeo korake da se to reši. Knajsl tvrdi da donosioci odluka moraju da budu realističniji i pošteniji u pogledu toga šta je moguće, a šta nije moguće u smislu proizvodnje energije, i da se odmaknu od crno-belog razmišljanja. Ona je takođe kritikovala odnos Zapada prema Rusiji i naglasila potrebu za zrelijim ponašanjem donosilaca odluka. Ona je istakla potrebu za realnijim i odgovornijim donošenjem odluka.
Karin Knajsl se složila da je najveći problem sukob želje i stvarnosti, posebno u vezi sa aktuelnom energetskom krizom i ekonomskim ratom protiv Rusije, nazvavši to detinjastim ponašanjem i poručivši da se mnoge zapadne vlade ne ponašaju zrelo.
Dragana Trifković, direktor Centra za geostrateške studije iz Beograda govorila je na temu nasilnog odvajanja Kosova i Metohije: «Prošle nedelje je bila dvadeset i četvrta godišnjica početka NATO bombardovanja Srbije. Povod za početak NATO agresije bilo je navodno kršenje ljudskih prava Albanaca na Kosovu i Metohiji, odnosno u južnoj srpskoj pokrajini, od strane srpskog režima. Neki su čak otišli toliko daleko da su slučaj nazvali genocidom. To je zapravo bila izmišljena krivica, koju su nametnuli američki zvaničnici na čelu sa Bilom Klintonom, Medlin Olbrajt, Veslijem Klarkom i tako dalje, koji su koristili lažne optužbe i mejnstrim medije da bi stvorili alibi.
Postoji odličan nemački dokumentarac: «It started with a lie», u kojoj je istina doslovno opisana. Cilj NATO intervencije bio je otvaranje najveće američke vojne baze u Evropi, na teritoriji Srbije, koja se zove Bondstil, a ne zaštita ljudskih prava Albanaca.
Albanci na Kosovu i Metohiji imaju prava zagarantovana Ustavom Republike Srbije, koja se tiču prava na upotrebu jezika, kulture i običaja, prava na učešće u svim državnim institucijama, javnom i političkom životu, prava na školovanje na albanskom jeziku, medije na albanskom jeziku i tako dalje. Bivša Jugoslavija i Srbija decenijama imaju problem sa albanskim terorizmom i upravo je to bio okidač za obračun albanskih terorista Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih bezbednosnih struktura. Ali zapadni mediji su to prikazali kao sukob srpskih snaga bezbednosti i albanskih civila, što nema veze sa istinom.
Sada dolazimo do pitanja prava ruskih građana u Ukrajini. Naime, Ukrajina je zabranila upotrebu ruskog jezika, rad medija na ruskom jeziku, kao i rad opozicionih partija. Ukrajinski režim je 2014. godine, nakon državnog udara u Kijevu, pokrenuo rat protiv sopstvenih građana na istoku zemlje. Međutim, SAD to nisu nazvale kršenjem ljudskih prava, već demokratijom. Ovde je jasno vidljiva politika dvostrukih standarda. Potpuno drugačiji odnos koji govori o zloupotrebi teme demokratije, kršenja ljudskih prava, za postizanje vojnih i ekonomskih ciljeva. Možete čuti kako zapadni mediji govore o demokratiji na Kosovu. Preko 250 hiljada prognanih Srba do danas ne može da se vrati u svoje domove i ne mogu da ostvare ljudska prava, već su izbeglice u svojoj zemlji. Svakodnevno se vrši nasilje nad Srbima koji su ostali da žive na Kosovu.
Jedini važeći međunarodni dokument na osnovu kojeg se može rešiti pitanje Kosova je Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN. Ali SAD uporno pokušavaju da reše sopstveni projekat nezavisnosti Kosova, ignorišući i kršeći međunarodno pravo.
Sada je pred Srbiju stavljen francusko-nemački plan za rešavanje Kosova, koji je zapravo Išingerov plan za nezavisnost Kosova iz 2007. godine. Ovaj plan je napravljen po uzoru na priznavanje dve Nemačke posle Drugog svetskog rata. Od Srbije se traži da prizna takozvanu nezavisnost Kosova, odrekne se teritorije i oslobodi SAD odgovornosti za bombardovanje Srbije. U stvari, radi se o nasilnom redefinisanju granica gde SAD ostvaruju sopstvene interese kontrolom sukoba. Ako potpuno ukinemo međunarodno pravo i prihvatimo pravo sile, u ovom slučaju Sjedinjenih Američkih Država, da prekraja granice u Evropi prema sopstvenim potrebama, naći ćemo se u veoma opasnoj situaciji.
Nezavisno Kosovo se može uspostaviti bilo gde u Evropi, jer postoji toliko potencijalnih sukoba koji mogu poslužiti za tako nešto. Naročito posle velikih seoba iz Afrike i Bliskog istoka u Evropu. Jasno je da je Evropa sada opterećena mnogim drugim problemima, ali slučaj Kosova u tom smislu ne treba zanemariti. On je zapravo otvorio Pandorinu kutiju.
Rešenje je u vraćanju u okvire međunarodnog prava i međunarodnih institucija, gde treba voditi dijalog. Ako je reč o ukrajinskoj krizi, videli smo da nisu poštovani dogovori postignuti u Minsku, što je na kraju priznala i bivša nemačka kancelarka Angela Merkel.
Evropski zvaničnici su nam rekli da nisu imali nameru da poštuju postignute mirovne sporazume, već da su oni služili samo za naoružavanje Ukrajine za rat koji se pripremao.
Mišljenje Dragane Trifković je da je ideja vođenja rata sa Rusijom, makar to bio i hibridni rat koji se vodi preko Ukrajine, veoma opasna ideja za celu Evropu. Iz tog razloga Dragana Trifković smatra da treba odmah prekinuti isporuku oružja Ukrajini i preći na diplomatsko polje, ali uz puno poštovanje međunarodnog prava i sa namerom da se sprovode postignuti sporazumi.
Paolo Grimoldi, bivši poslanik italijanskog Parlamenta i rukovodilac italijanske delegacije u OEBS-u govorio je o dvostrukim standardima u vezi sa tim što je Evropa u nekim slučajevima podržavala regionalni separatizam, u nekim ne. Imali smo seriju organizovanih obojenih revolucija, kao i neuspele pokušaje organizacije istih. Pokazalo se da američka administracija nije u stanju da svetu donese mir. Paolo Grimoldi je izjavio da je nedavno bio upoznat sa slučajem da je Tunis počeo da deluje kako bi sprečio nelegalne migracije ka Evropi, ali su SAD to kritikovale. Očigledno je da SAD podupiru masovne migracije i ne žele da se one zaustave. Grimoldi smatra da SAD politički ucenjuje mnoge države Evrope, između ostalih i Italiju. Mnogobrojne države poput Meksika, Brazila, Bolivije, Kine, Rusije, kritikuju politiku SAD.
Žak Ogar, pukovnik Operativne grupe francuskih specijalnih snaga pod komandom NATO-a na Kosovu, autor knjige o svojim iskustvima pod naslovom Evropa je umrla u Prištini, govorio je o posledicama NATO agresije na Srbiju i odvajanju Kosova pod zajedničkim NATO i EU protektoratom sa albanskim mafijaškim grupama. Rat je izazvao fizičku, materijalnu, moralnu i psihičku patnju stanovništva, smrt velikog broja mladih i masovno uništavanje infrastrukture, što će imati teške ekonomske i socijalne posledice. Autor se nije složio sa novinarom koji je za rat okrivio Rusiju i Vladimira Putina. Njegov otac, bivši general francuske armije, verovao je da Sjedinjene Države rade protiv Francuske i da je NATO nakon raspada SSSR-a postao antislovensko i antirusko ofanzivno oruđe samo za petama američkih interesa. Njegov otac je čak napustio francusku vojsku zbog toga.
Evropska unija je bankrotirana, antidemokratska i korumpirana od strane podignute kaste. Njihovo katastrofalno upravljanje dovelo je do skupe i zločinačke podrške ratu u Ukrajini, katastrofalnog suočavanja sa pandemijom Kovida i odsustva politike zaštite pred naletom migracija. Druge kritike uključuju promociju „vokizma“ i preispitivanje tradicionalnih vrednosti nasleđenih iz grčkih i rimskih civilizacija koje je oblikovalo hrišćanstvo, kao i ozbiljne napade na identitet naroda Evrope. Sudbina Francuske je takođe zabrinjavajuća.
Govornik, koji dolazi iz porodice francuskih boraca otpora tokom Drugog svetskog rata, sada sebe smatra učenikom generala de Gola i sanja o brzom izlasku iz integrisane komande NATO-a i nestanku ovog američkog imperijalističkog oruđa. On veruje u izgradnju pravog evropskog sistema bezbednosti od Atlantika do Vladivostoka, koji obuhvata Poljsku, centralnu Evropu i baltičke zemlje. Govornik je pozvao narode Evrope da se oslobode onoga što on vidi kao američki jaram i povrate kontrolu nad svojom sudbinom pre nego što bude prekasno, koristeći Mađarsku kao primer.
Petr Bistron, poslanik nemačkog Bundestaga iz partije Alternativa za Nemačku govorio je na temu ukrajinske krize. On smatra da sukob u Ukrajini označava kraj monopolarnog sveta i početak multipolarnog sveta. Ukrajina je nova crvena linija kojom će biti nacrtana nova podela Evrope. Evropa će biti podeljena na dva dela. Ovo je zapravo i nova podela čitavog sveta. Ovaj sukob istovremeno označava i kraj dominacije SAD i njihove hegemonije, kao i dolazak novih snaga koje deluju udruženo: Kina, Indija, Rusija, Brazil i druge države BRIKS-a, Afrika se pridružuje ovom savezu kao i Iran. Ovaj savez je veoma privlačan za mnoge zemlje iz Afrike i Azije. Evropske države i SAD ponavljaju stalno lažni narativ i teže da označe Rusiju kao agresora kroz hiljadu puta ponovljenu laž da je vojna akcija Rusije u Ukrajini prvo kršenje međunarodnog prava u Evropi od Drugog svetskog rata. To nije istina jer prvo kršenje međunarodnog prava bilo je bombardovanje Beograda, agresija NATO na Jugoslaviju 1999. godine. Dakle prvi agresor među ostalim NATO državama, bila je Nemačka.
Konrad Rekas, politički ekspert, geopolitički analitičar iz Poljske, održao je prezentaciju na temu: „Raseljenost ili migracija: kretanje ukrajinskog stanovništva nakon 24.2.22. kao faktor destabilizacije u Centralnoj Evropi“. On je govorio o zabrinutosti oko migracije u Poljsku, posebno iz Ukrajine , i potencijalnom uticaju na ekonomiju zemlje i kulturne vrednosti.
U februaru 2022, mnogi Poljaci su spontano pomogli onima za koje su verovali da su izbeglice koje beže od rata i neposredne opasnosti, iako je većina pridošlica došla iz područja koja nisu bila pogođena ratom. Tokom 13 meseci, Poljska je primila najmanje 4,8 miliona ukrajinskih imigranata, što je činilo skoro 14% predratnog stanovništva Poljske. Ovaj populacioni šok bez presedana, u kombinaciji sa nedostatkom kontrole nad granicama, otvorio je zemlju za mogućnost mafije i terorizma, što je viđeno tokom rata na Kosovu 1999. godine. Rekas smatra da je ovo bila još jedna invazija koju su organizovali i kojom su upravljali anglosaksonski okupatori pod maskom „humanitarne pomoći“.
Rekas razmatra migracionu krizu na poljskim granicama i upoređuje je sa sukobom na Kosovu i agresijom NATO-a na Jugoslaviju 1999. Rekas tvrdi da je migraciona kriza akt neprijateljstva prema Evropi i još jedna invazija koju su organizovali anglosaksonski okupatori. Rekas takođe ističe da je Rusija prihvatila značajan broj izbeglica iz istočnog dela, ruskog govornog područja Ukrajine i da snosi cenu nametnutog rata bez prigovaranja ili kukanja za pomilovanjem.
Zatim tvrdi da priliv imigranata opterećuje poljski sistem beneficija i da oživljavanje ekonomije putem imigracije nije izvodljivo. Rekas takođe ističe zabrinutost zbog kulturne indoktrinacije ukrajinskih imigranata nacističkom ideologijom i kritikuje sadašnju ukrajinsku državu i vladu zbog njihovog neonacističkog karaktera. Rekas vidi masovnu migraciju Ukrajinaca u Evropsku uniju kao destabilizujući faktor i pretnju evropskim nacijama, i poziva na akciju da se suprotstavi onome što se može videti kao oživljavanje nacizma.
Marko Gizeti, doktor iz oblasti međunarodne politike, međunarodnih odnosa i filozofije, saradnik časopisa Evroazija, želi da pruži makrokontinentalnu perspektivu krize koja se dešava u Evropi i izazova sa kojima se suočavaju evropske države. On smatra da je Evropa suočena sa procesom degermanizacije, koji šteti ekonomskom motoru Nemačke i strateškoj i političkoj autonomiji Evrope i EU. On tvrdi da se ovaj proces dešava u vreme kada su Rusija i Kina formirale savez i ako se nemački centar gravitacije pomeri na istok, to bi moglo da podrije američku unipolarnost. Govornik pominje i rat u Ukrajini i uspon populističkih pokreta u Evropi koji su antigermanski, ali proamerički orijentisani.
Gizeti napominje da se sadašnji proces degermanizacije u Evropi ne dešava prvi put u evropskoj istoriji. On je naveo dva prethodna neuspela primera germanizacije: prvi je bio početak Prvog svetskog rata, kada je Nemačka pokušala da ujedini evropski prostor pod svojim ekonomskim i političkim uticajem kroz inicijative poput železnice Berlin-Vizantija-Bagdad. To je dovelo do uništenja mnogih evropskih sila u svojevrsnom evropskom građanskom ratu. Drugi slučaj je bio neposredno pre Drugog svetskog rata, kada je nacistička Nemačka pokušala da izgradi kontinentalni blok koji je uključivao Sovjetski Savez i Japan protiv anglosaksonskog carstva. To je takođe dovelo do konačnog uništenja Nemačke i Evrope u celini.
Govornik dalje tvrdi da je Evropa postala politički objekat nakon Drugog svetskog rata i da je izgubila svoj uticaj zbog oslanjanja na strane sile kao što su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez. Govornik napominje da je trenutni ekonomski motor Evrope Nemačka, i da postoji snažan pritisak da se krene ka istoku, što se suočava sa pritiskom Sjedinjenih Država. Govornik upozorava da će Evropa, ako se odvoji od ekonomskih procesa evroazijskih integracija, izgubiti svu ekonomsku moć i političku moć, što će dovesti do njene eventualne irelevantnosti.
Hans-Tomas Tilšnajder, poslanik regionalnog Parlamenta iz partije Alternativa za Nemačku govorio je na temu: „Islam u Evropi, faktor otpora ili neizvesnosti“. On smatra da se islamski faktor od proglašavanja rata terorizmu od strane SAD 9. septembra 2001. godine koristi kao sredstvo za geopolitičke strategije. Cilj SAD je da oslabe Evropu koristeći islamski faktor što je Hantigton razmatrao kroz kulturnu podelu. Globalistička kritika islama odnosi se na to da oni nisu moderni. Sa druge strane postoji kritika islamizacije, a to su dve različite teme. Islamski faktor u Evropi ne mora da bude razmatran kao slabost, već kao snaga. Zbog toga što se većina muslimana u Evropi protivi američkom modernizmu i kritikuje politiku SAD. Muslimani ne žele rat sa Rusijom i protive se slanju oružja Ukrajini. Iz tog razloga islamski faktor nije slabost, već može da postane prednost. Evropski problemi mogu da se reše raskidanjem veza Evrope sa SAD. Mi treba da napustimo američki sektor.
Štefan Osenkop, saradnik Šiler instituta iz Nemačke govorio je na temu: „Da li će Nemačka tolerisati industrijalizaciju ili će se priključiti globalnoj bezbednosti i inicijativama za razvoj“. SAD vrše pritisak da se uvedu sankcije Rusiji koje očigledno nemaju efekta, jer Rusija sarađuje sa Kinom. Evropske sankcije nisu naškodile ruskoj ekonomiji. Nedavno je održan veoma značajan sastanak ruskog predsednika Vladimira Putina i kineskog predsednika Si Đinpinga u Moskvi, gde je potpisano niz dogovora između ove dve države. Takođe u Moskvi je održan i samit Rusija Afrika, na kome su prisustvovali mnogobrojni predsednici i zvaničnici afričkih zemalja. Dakle Rusija nije izolovana. Neophodno je da se vratimo suverenitetu kao i inicijativama za novu bezbednosnu arhitekturu. Nemačka privreda trpi ogromne štete.
Kevork Almasijan, nagrađivani politički komentator iz Sirije je govorio na temu geopolitike Evroazije. 2014. je bio voditelj i producent u jednoj medijskoj kući u Libanu. Tada je njegov neposredni rukovodilac bio profesor međunarodnih odnosa i stručnjak za geopolitiku, prof. Jamal Vakim. Kada je administracija Obame/Bajdena osmislila državni udar u Kijevu, Vakim mu je rekao da „ako će se Treći svetski rat desiti, on će početi u Ukrajini“. Kevork Almasijan je počeo da istražuje kako bi razumeo suštinu sukoba, zašto je Ukrajina važna i 2015. je imao priliku da otputuje u Donjeck da vidi svojim očima. On želi da sumira borbu oko Ukrajine jednom rečju, to će biti Evroazija. Danas pokušaji evroazijskog jedinstva van kišobrana SAD stoje na tri stuba: Rusiji, Kini i Iranu. Jedan od koraka ka evroazijskom jedinstvu je Šangajska organizacija za saradnju iz 1996. godine koja pokriva oko 60% Evroazije. A procesom punopravnog članstva Irana u ŠOS-u koji je započeo 2021. godine, tri stuba Evroazije su završena. Kevork Almasijan je zatim pričao o NATO-u koji je formiran posle Drugog svetskog rata kao vojni savez koji ima za cilj da pobedi Sovjetski Savez i primora ga da se povuče iz Istočne Nemačke i Istočne Evrope. Nakon raspada SSSR-a, protivno obećanju Džejmsa Bejkera Gorbačovu, NATO se proširio na istok, posebno u bivšim sovjetskim zemljama, sve do granica sa današnjom Rusijom. Pokušaji izolacije SAD prvo protiv SSSR-a, a zatim i Rusije nisu prestali u istočnoj Evropi. Kevork Almasijan se na kraju osvrnuo na Ukrajinu za koju veruje da je najvažniji geopolitički sukob u našem modernom vremenu jer predstavlja jedan od četiri mosta koji uključuju Francusku, Nemačku i Poljsku. Ovaj most daje SAD pristup ognjištu sveta. S druge strane, Rusija bez Ukrajine postaje regionalna sila i gubi svoju evropsku dimenziju po Bžežinskom. Zato je ulazak Ukrajine u NATO crvena linija za Rusiju jer će Ukrajina postati polazna baza za projektovanje moći SAD u srce sveta. Rusija takođe veruje da ako Ukrajina postane NATO ili država klijent za SAD, ove poslednje mogu da projektuju svoju moć unutar Rusije i da izazovu unutrašnje sukobe i traže balkanizaciju Ruske Federacije.
Marko Filipi, ekspert za krizni menadžment, nuklearne tehnologije i veštačku inteligenciju iz Italije, prezentovao je stavove u kojima se raspravlja o rizicima povezanim sa upotrebom veštačke inteligencije u Evropi na srednji i duži rok, zbog sve većeg oslanjanja na veštačku inteligenciju u različitim oblastima tokom krize kao što je pandemija Kovid-19. On je pomenuo neposredne pretnje globalnoj bezbednosti, kao što su rat u istočnoj Evropi i potencijalna kriza u oblasti Tajvana, i uticaj na obuku veštačke inteligencije za komercijalne i specijalizovane svrhe u bezbednosnim snagama, vojnim i političkim odlukama.
Opšti osećaj se odnosi na opšte raspoloženje ili osećanja određene grupe ljudi i može imati značajan uticaj na obuku veštačke inteligencije. Ako je raspoloženje negativno, to može dovesti do pristrasnih i pogrešnih AI modela. Nepotpuni ili pristrasni podaci tokom kriznih perioda takođe mogu dovesti do pogrešnih AI modela, što rezultira odlukama koje nisu u najboljem interesu onih kojima se pomaže. Analiza osećanja se koristi u obradi prirodnog jezika za izdvajanje subjektivnih informacija iz teksta, a takođe se može koristiti u vojnoj obuci veštačke inteligencije za analizu osećanja prema određenim događajima ili situacijama. Upotreba analize sentimenta u vojnoj obuci veštačke inteligencije može se koristiti za identifikaciju pristrasnosti u podacima, ciljanu propagandu prema određenim grupama i prepoznavanje emocija kod pojedinaca za predviđanje ponašanja.
Upotreba veštačke inteligencije u kriznim vremenima postavlja etička pitanja o odgovornosti za donošenje odluka i obezbeđivanju da se odluke donose u najboljem interesu društva. Važno je uzeti u obzir potencijalne neželjene posledice prevelikog oslanjanja na veštačku inteligenciju, kao što je previđanje važnih faktora koje samo ljudsko rasuđivanje može uzeti u obzir, i gubitak ličnog dodira osnovnih usluga ako su potpuno automatizovane. Filipijev govor je završio upozorenjem da je prekasno kada dođe do bljeska.
U završnom delu okruglog stola održane su zaključne diskusije na temu migrantske krize i ukrajinskog sukoba. Zaključak je da Evropa treba da izbegne američke zamke i politiku sukobljavanja, ali i da zauzme drugačiji stav prema migracionoj politici. Kada je reč o ukrajinskom sukobu, učesnici konferencije smatraju da SAD ne žele mirno rešenje za Ukrajinu i da odbijaju mirovne inicijative. Takođe smatraju da dostava oružja Ukrajini mora da se okonča i da evropske države ne treba da učestvuju u potpirivanju ovog sukoba.
31. mart 2023.
Centar za geostrateške studije