Zlatko Kokanović, meštanin Gornjih Nedeljica koji se protivi otvaranju rudnika, suočava se, kako kaže, sa velikim pritiscima. Poslednji je nizu stavljanje njegovog gazdinstva u pasivni status.
Poljoprivrednici koji se protive rudniku litijuma izloženi su do sada najvećem pritisku. Nije u pitanju samo Zlatko Kokanović, već i svi oni koji su na bilo koji način učestvovali u bilo kom protestu.
„Proveravaju nam i bela i crvena krvna zrnca“, navodi Zlatko Kokanović iz „Ne damo Jadar“.
Sve što ima, Kokanoviću je stavljeno u pasivan status i ne može više da ostvari državne subvencije.
„Oni su mene samo stavili u pasivan status, da me mrcvare, i da mi oduzmu finansije, a nisu mi zabranili da držim krave i da se bavim tom delatnošću“, objašnjava Kokanović.
Pravnici, udruženja, građani i studenti bore se protiv rudnika litijuma na sve načine, a u Ministarstvo za životnu sredinu stigle su žalbe na rešenje za Studiju procene uticaja koje je od Srbije dobio Rio Tinto.
„Deset hiljada žalbi koje dođu na jedan šalter u par dana to je za državnu administraciju gore nego da 300 hiljada ljudi izađe na jedan trg“, navodi advokat Sreten Đorđević.
Svi koji su podneli žalbe moći će, kada vlast odobri Studiju procene uticaja na životnu sredinu, da pokrnu posupak pred Upravnim sudom.
„Ako nemačka demokratija želi da se osnažuje na realizaciji kriminalnih postupaka u Srbiji ili svetu onda ta demokratija ne ide u pravom smeru“, smatra Đorđević.
Ponašanje države prema poljoprivrednicima koji se bune je već viđeno i u doba Miloševića.
„Ovo što rade Zlatku Kokanoviću i njegovim drugovima to je dokaz da se vlast pogubila i da primenjuje diskriminaciju sa ciljem da tim ljudima zagorča život zloupotrebom vlasti koju imaju u rukama, i to mora jednom za svagda da se iskoreni“, kaže istoričar Milan St. Protić.
Borba protiv rudnika ne prestaje na više frontova, a iz Nedeljica poručuju da će preživeti bez obzira na pritiske.
„Mogu raditi šta hoće ali neće kopati, neće nas zastrašiti, i neće nas ućutkati“, poručuje Zlatko Kokanović.
I novim zakonom o zaštiti životne sredine, koji je usvojen na sednici Skupštine na kojoj nije bilo rasprave već tuče, smanjeno je učešće javnosti u postupcima koji imaju uticija na životnu sredinu.