Prilika za drastičnu promenu društva neposredno nakon petooktobarskih promena, koje se kolokvijalno nazivaju „6. oktobar“, nikada zapravo nije ni postojala – jer u Vladi koji je formirala Demokratska opozicija Srbije nije bilo većine za radikalne reforme, ocenio je bivši predsednik Srbije i lider Socijaldemokratske stranke Boris Tadić.
On je u intervjuu za Danas, datom povodom predstojeće 25. godišnjice od svrgavanja Slobodana Miloševića, dodao da je nerazumevanje demokratskih procesa i vremena potrebnog za sprovođenje reformi dovelo do nezadovoljstva građana „usled nerealnih očekivanja, što je u krajnjem doprinelo dolasku (Srpske napredne stranke) na vlast“.
„O (manjku političke podrške) je javno govorio i (ubijeni premijer Zoran) Đinđić, kada je rekao da (se zalaže za) otpuštanje svih tužilaca, sudija, policijskih funkcionera i funkcionera Službe bezbednosti, otvaranje novog konkursa i ponovno zapošljavanje posle stroge selekcije… Za ono što se smatra 6. oktobrom bio nam je potreban još najmanje jedan mandat i siguran sam da bismo završili započeto. Nije realno da za samo nekoliko godina država koja je izašla iz rata i sankcija dođe do potpune uređenosti“, naveo je Tadić.
On smatra da je to što većina tadašnjih glasača DOS-a ne uviđa koliko mnogo jeste urađeno u takvim okolnostima i koliko brzo su postignute promene – izuzetno štetno.
Prema njegovim rečima, politička većina nije postojala ni za sprovođenje lustracije, da je većina za donošenje zakona o lustraciji nakon atentata na Đinđića formirana „ad hok“, te da je „primena (tog) zakona bila nešto sasvim drugo“.
„Veliko je pitanje da li bi i došlo do lustracije i neposredno nakon atentata na Đinđića da su se o tom izjašnjavale tadašnje stranke Vlade, jer su i u njoj bili nekadašnji koalicioni partneri Miloševića. Međutim, do lustracije posebno nije moglo doći nakon izbora 2003. godine, kada su vladu formirali DSS, G17 plus, SPO i Velimir Ilić uz manjinsku podršku SPS-a. Nisu ni sve dotadašnje stranke DOS-a bile za ilustraciju, kao na primer DSS, a kamoli SPS, čiji bi funkcioneri bili predmet te lustracije“, kazao je Tadić.
Jedina, ali propuštena šansa
Jedinu, ali i propuštenu šansu za sprovođenje lustracije Tadić vidi u tome što su manjinskim strankama tadašnja Demokratska stranka obećala učešće u izvršnoj vlasti, koje nije ispunjeno, zbog čega su one nastupili samostalno i nisu prešle cenzus.
„Da je prethodni dogovor koji je sa njima postigao (tadašnji lider DS-a Zoran) Živković poštovan, DS bi u koaliciji sa tim strankama imala većinu poslanika i tada bi bila u prilici da pokrene primenu tog zakona. Nažalost, to se nije desilo i tako smo došli u situaciju da je 2008. godine, umesto da su neki funkcioneri SPS-a lustrirani, bez te stranke nije bilo moguće da formiramo vladu“, naveo je Tadić.
https://shorturl.fm/gZunW