„Radnici Niša nemaju pečat, radnici Niša nemaju prava“, snimljeno je na jednom od njihovih protesta pre dvanaest godina, a na današnjem dodaju – „radnici Niša neće socijalnu pomoć“. Danas je počelo potpisivanje ugovora o isplati jednokratne pomoći Grada bivšim radnicima propalih niških firmi, o čemu je odluku donela niška skupština.
„A gde je pečat? Radnici Niša nemaju pečat, radnici Niša nemaju prava“…
Iza klipa koji je mnoge nasmejao i koji se citira i dvanaest godina kasnije, priča nije nimalo smešna.
„Ostale su puste firme i hale. Sve je opljačkano i dan danas nas pljačkaju“, kaže jedan od okupljenih.
Kao i pre dvanaest godina, opet su okupljeni bivši radnici propalih giganata. Tu je i čovek koji je izgovorio čuvenu rečenicu, ali mu milionski pregledi nisu doneli ništa – i dalje je na protestu i sa sudskim presudama još potražuje što je zaradio, pa izbegava da govori u kameru.
Hiljade drugih u Nišu i dalje čekaju pečat, ali je umesto isplate zaostalih zarada stigla odluka niške vlasti da im se isplati jednokratna pomoć.
„Mi nismo radili za socijalnu pomoć, već smo radili za platu“, kažu.
„Ne razumem da li oni uopšte vide nas kao ljude, kao radnike što smo bili“.
Oni koji su bili radnici danas su se podelili u dve grupe – jedni su stali u red za potpisivanje ugovora sa gradom.
„Ne daju papir uopšte da odnesemo kod advokata da proverimo. Svaki radnik ima advokata“, kažu radnici.
„Niko nije zadovoljan, niko neće da potpiše“.
Drugi su se okupili ispred sedišta gradonačelnika. Dragoslav Pavlović nije prvi ispred čijih su vrata, već četvrti. Rešavanje problema bivših radnika bio je deo njegove, odnosno predizborne kampanje SNS u Nišu.
„Tridesetog maja, Vučić je u Hali Čair pred 8.000 ljudi rekao da će ovo biti rešeno za mesec dana i time navukao još jedno odborničko mesto da ostanu na vlasti u Nišu“, kaže Radosav Spajić iz udruženja radnika.
Vlast u Nišu, inače, nije nadležna. Dugovanja prema radnicima ima država i u Srbiji ih je na desetine hiljada. Niški kažu da ne odustaju i novi protest najavljuju za petak.
„Sve ima da se okupljamo, pa nećemo jednog dana ni njima da damo da rade. Imam 22.000 penziju. Jel se živi s 22.000? Gde smo mi? Jesmo li mi građani Niša ili šta smo mi“, pita jedna od okupljenih.