Uz ekskluzivnu dozvolu redakcije magazina Tabloid, portal Slavija info objavljuje tekst koji će se pronaći u sledećem broju ovog dvonedeljnika.
Na nišanu
Evropsko javno tužilaštvo pokreće istrage najvećih kriminalnih
afera u Srbiji
Beži, Vučiću, stiže Laura
U operaciji „Admiral“, koju je Evropsko javno tužilaštvo sprovelo pre
godinu i po dana razbijena je međunarodna kriminalnu mreža, koja je
nanela štetu članicama Evropske unije veću od 2,2 milijarde evra. U
toj mreži nalazili su se firme i pojedinci iz Srbije. Sada tužilaštvo, koje
predvodi Laura Koveči, pokreće istrage nezakonitog i nenamenskog
trošenja novca, koji je EU donirala Srbiji u vreme Kovid pandemije.
Osim toga, Vučić, Brnabićka, Mali i ostali saučesnici iz vrha vlasti
moraće da polože račune za projekte u gra|evinarstvu, energetici,
pravosu|u i digitalizaciji. Kad srpsko tužilaštvo ne preduzima ništa,
onda će evropsko morati da raskrinka kriminalne i korupciona{ke
afere, kojima je naprednjački kartel opljačkao građane i budžet Srbije,
ali i fondove Evropske unije.
Predrag Popović
Kao što godinama čerupa budžet Srbije, Aleksandar Vučić pljačka i
evropske fondove. U vreme pandemije korona virusa izvršio je seriju
prevara prilikom kupovine zaštitne opreme i medicinskih aparata
novcem, koji je Evropska unija donirala Srbiji.
– Ne pitajte me kako sam nabavio respiratore, kasnije me
gonite, radite šta hoćete – govorio je Vučić u martu 2020. godine, a
ovog marta će morati da evropskim istražiteljima položi račune za
svaki respirator, za svaku dozu vakcine i zaštitnu masku.
Evropski parlament je usvojio rezoluciju, kojom je osumnjičio vlast
u Srbiji za krađu izbora. Negativne političke ocene i, naročito, pretnje
finansijskim sankcijama zabrinule su Vučića. Kako i ne bi, kad su mu
najuticajnije nemačke, francuske i ostale stranke i njihovi lideri,
optužbama iz rezolucije, poslali poruku da više nema njihovu podršku.
Uhvaćen u krađi, Vučić pokušava da izbegne kaznu na dva načina.
Prvo, odmah je prihvatio sve preporuke ODIHR-a i naredio da se
ponove izbori u Beogradu. Sre|ivanje biračkog spiska, otvaranje
režimskih medija za opoziciju i drugi uslovi, koje ODIHR predlaže kao rešenje političke krize u Srbiji, nisu veliki problem za Vučića.
Njemu je važno da izbegne međunarodnu istragu izborne krađe, koju je izvršio
17. decembra prošle godine. Na toj nadi izgradio je drugu
odbrambenu strategiju, koja se svodi na kupovinu vremena do
junskih izbora za Evropski parlament. Sledećeg meseca počinje
izborna kampanja, a potom i konstituisanje parlamenta, pa
novog sastava Evropske komisije. Dok se taj proces završi, stići
će jesen. Ko će se u briselskoj novoj vladajuoćj garnituri sećati
pokradenih srpskih izbora i rezolucije?
Koliko god mu bili neprijatni, Vučićevi politički problemi su samo
bleda senka u odnosu na pravne, s kojima ga suočavaju Evropski
revizorski sud i Evropsko javno tužilaštvo.
Evropski revizorski sud je zadužen za kontrolu upravljanja
finansijama Evropske unije i, kako se navodi u statutu te institucije,
„deluje kao nezavisni zaštitnik finansijskih interesa građana EU“.
Taj sud, sa sedištem u Luksemburgu, ovlašćen je da sprovodi kontrolu
„u institucijama i agencijama EU, u svakom telu koje u ime Unije
upravlja prihodima ili rashodima“ i, što je za Srbiju najvažnije, „kod
bilo koje fizičke ili pravne osobe koja prima sredstva iz budžeta EU“.
Revizorski sud nije ovlašćen za sprovođenje istraga, pa uočene
slučajeve korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti prijavljuje Evropskoj
kancelariji za borbu protiv prevara ili Kancelariji evropskoj javnog
tužilaštva, koje potom formiraju predmete i postupaju u skladu sa
svojim nadležnostima.
Postupajući po zahtevima Evropskog revizorskog suda, Evropsko
javno tužilaštvo je samo u prvoj godin od osnivanja, 2021, postupala
po više od 4.000 prijava, otvorila je 929 istraga i dala naloge za
zamrzavanje 259 miliona evra. Najviše istraga je, logično, vođeno u
zemljama članicama Evropske unije. Po broju predmeta se ističu
Italija, Češka, Litvanija i Portugalija, a u poslednje vreme i Hrvatska.
Upravo primeri iz Hrvatske pokazuju za koje vrste korupcije su
trenutno na udaru Evropskog revizorskog suda i Evropskoj javnog
tužilaštva.
Kancelarija Evropskog javnog tužilaštva (EPPO) sredinom
decembra prošle godine podigla je optužnicu protiv dvojice hrvatskih
državljana zbog „subvencijske prevare i zloupotrebe položaja i
ovlašćenja“. Evropska unija je sufinansirala projekat izgradnje vinarije i
sadnje vinograda sa 70 odsto od ukupno 620.000 evra. Istraga je
utvrdila da su optuženici, od kojih je jedan državni funkcioner, projekat
finansirali novcem za koji nemaju legalno pokriće.
Dobijeni novac su podelili, a evropskoj Agenciji za subvencije u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju podvalili su tehnološki elaborat u kome su neki stari
vinograd pokušali da predstave kao novi. Osumnjičeni prevaranti su
uhapšeni 29. februara ove godine.
Evropsko tužilaštvo je sredinom februara 2024. pokrenulo istragu
na Geodetskom fakultetu Univeziteta u Zagrebu, takođe zbog sumnje
da su izvršene subvencijske prevare i korupcija.
– Evropsko javno tužilaštvo fokusirano je na predmete koji
uključuju ozbiljan organizovani kriminal, sa ciljem da članicama
Evropske unije vrate štetu. Tužolaštvo taj cilj može da ostvari
osnivanjem elitnog korpusa visokokvalifikovanih istražitelja
finansijskih prevara koji bi na nivout tužilaštva mogli da rade na
transnacionalnom nivou – rekla je Glavna evropska tužiteljka Laura
Koveči.
Na njeno insistiranje, EPPO je dobio ovlašćenja da sprovodi i
„prekogranične istrage“ u svim državama čija pravna ili privatna lica
koriste fondove Evropske unije. U radu Evropskog javnog tužilaštva ne
učestvuju Mađarska, Poljska, Irska, Švedska i Danska, ali i u tim
državama se nesmetano sprovode istrage, zamrzava imovina, dižu
optužnice i vode sudski postupci.
Zbog toga se Vučić više plaši istraga subvencijskih prevara, koje
vodi Laura Koveči, nego rezolucije Evropskog parlamenta. I njemu je
jasno da sa EPPO ne može da trguje, ne može da izbegava
odgovornost i kupuje slobodu političkim ustupcima oko Kosova i
Metohije, Republike Srpske i slične robe iz njegovog prodajnog
kataloga.
Tužiteljka Koveči je sredinom oktobra 2022. godine formirala
predmet i otvorila istragu spornih nabavki vakcina za članice
Evropske unije. Zbog sumnje da je nenamenski trošila sredstva iz
bud`eta EU na udaru se, pored nekoliko članova Evropskog
parlamenta, našla i Ursula fon der Lajen, predsednika Evropske
komisije.
Fon der Lajen je osumnji~ena za korupciju prilikom kupovine
nekoliko milijardi doza „Fajzerove vakcine“. Na osnovu prijave grupe
poslanika Evropskog parlament da je Fon der Lajen vodila tajne
pregovore o nabavci tih vakcina sa izvršnim direktorom „Fajzera“
Albertom Burlom, Evropski revizorski sud je od Evropske komisije
zatražio informacije o „preliminarnim pregovorima“ za kupovinu skoro
dve milijarde doza vakcine, kao i izveštaje o konsultacijama sa
stručnjacima, zapisnike sa tih sastanaka i detalje dogovorenih uslova.
Revizori su od predsednice Evropske komisije zahtevali i da im
dostavi tekstualne poruke s privatnog telefona, koje je razmenjivala s Burlom. Fon der Lajen je odbila da sarađuje. Revizorima je, umesto
traženih sadržaja, dala objašnjenje da se u Komisiji „ne čuvaju
kratkotrajni, prolazni dokumenti“. Evropski revizorski sud je tada
slučaj prijavio Evropskom javnom tužilaštvu, s preporukom da pokrene
istragu, koja bi trebalo da otkrije detalje pregovora sa „Fajzerom“ i ko
je i zašto uništio javnu evidenciju.
Inače, Ursula fon der Lajen je imala glavnu ulogu u sličnoj
korupcionaškoj aferi dok je bila na funkciji ministra odbrane Nemačke.
I tada su nestali dokazi o dodeli unosnih ugovora, kao i poruke sa
privatnog telefona, koje je razmenjivala s vlasnicima i advokatima
kompanija. U Evropskom parlamentu, na sednici na kojoj je izabrana
za predsednicu Komisije, Fon der Lajen je rekla da je „naučila
lekciju“. No, sada je izložena novoj istrazi, u kojoj je osumnjičena za
korupciju vrednu, kako se procenjuje, od oko 70 milijardi evra.
Ako tužiteljka Koveči može da vodi nezavisnu istragu protiv
predsednice evropske vlade, može i protiv Aleksandra Vučića.
Razlika je samo u tome što je Vučićev slučaj komplikovaniji. Uz
sumnju na korupciju, u njegovom slučaju su uključene i subvencijske
prevare, odnosno pronevera novca iz evropskih fondova.
Osim direktnih investicija, koje su iznosile oko 16 milijardi evra,
Evropska unija je, od 2001. godine, donirala Srbiji skoro četiri
milijarde evra. U poslednjih pet godina EU daje Srbiji prosečno 300
miliona evra bespovratne pomoći. Finansijak podrška EU je usmerena
na sektore obrazovanja, poljoprivrede, lokalnog razvija, javne uprave,
pravosuđa, energetike, transporta i, naravno, zdravstva.
Prema podacima sa zvani~nih sajtova institucija Evropske
unije, iz tih fondova je u srpski zdravstveni sistem stigla pomoć
od preko 200 miliona evra, plus krediti u iznosu od 250 miliona,
kojima je Evropska investiciona banka dala za izgradnju 20
bolnica, uključujući i Institut Torlak.
Evropska unija je, u vreme pandemije korona virusa, finansirala
opremanje bolnica, laboratorija, zavoda za transfuziju krvi i poklonila
je 252 ambulantna vozila, od koji su 122 isporučena sa respiratorima.
Samo u tom projektu EU je Srbiji poklonila 8,7 miliona evra. Evropska
investiciona banka je, sa 34 miliona evra, finansirala izgradnju nove
zgrade Kliničkog centra Niš i renoviranje 45.000 kvadrata postojećih
objekata.
Sredstvima iz EU opremljena su odeljenja za intenzivnu negu sa
38 kreveta i polintenzivnu negu sa 42 kreveta, kao i još 520 kreveta. Iz
bud`eta Srbije je za taj projekat izvdojeno 16 miliona evra za nabavku
medicinske opreme. Naravno, i taj posao je pratila korupcionaška afera u kojoj je glavnu ulogu imao tadašnji ministar zdravlja Zlatibor Lončar.
Za razliku od Ursule fon der Lajen, koja je diskretno, daleko od
javnosti, obavljala svoje korupcionačke aktivnosti, Aleksandar Vučić se
javno hvalio kriminalnim kombinacijama. Ma koliko delovale
umobolno, u njegovim izjavama utisnuti su tragovi korupcije.
– Nabavio sam 50 respiratora. To nigde ne piše u zvaničnim
izveštajima. Respiratori su od danas državna tajna. U jednom
delu političke oligarhije to kritikuju. Radite šta hoćete, mi ćemo da
se snalazimo, da nabavljamo što je moguće više aparata. Ja sam
kriv! Šta vas briga kako sam nabavio? I još ću! Snalazim se. Pa me
gonite jednog dana što sam nabavljao respiratore i trudio se da
pomognem zemlji da sa~uvamo zdravlje ljudi – rekao je Vučić 14.
marta 2020. godine na konferenciji za medije.
Da bi dokazao koliko se brine za zdravlje gra|ana, istih onih koje je
držao u kućnom pritvoru, Vučić se 23. jula 2020. godine pohvalio kako
je uspeo da nabavi mnogo veću količinu respiratora.
– Srbija ima dovoljno respiratora. U ovom trenutku imamočak
958 neotvorenih respiratora u magacinu, a još 72
respiratora stižu za 24 sata. I to je 1.030 respiratora. Ako se ne
varam, oni su neotpakovani. U ovom trenutku, do jutros je bilo
205 ljudi na respiratorima, a u bolnicama imamo još oko 400
respiratora. Dakle, ljudi, mi imamo 1.500 slobodnih respiratora.
To je posao naše države, bilo je potrebno da se to obezbedi i naša
država je to uradila – rekao je Vučić.
Umesto da objasni od koga je i po kojoj ceni kupio respiratore,
Vučić se rugao: „Sve države kupuju respiratore na crnom tržištu. To
radimo i mi, na crnom tržištu naći ljudi u crnom kupuju sve što
mogu.“
Na isti način je manipulisao sa podacima o nabavci vakcina protiv
Kovida 19. Iz Kine je, navodno, stiglo 8.500.000 doza dve vrste
vakcina. Iz Rusije milion, a ne zna se koliko je nabavljeno „Fajzerovih“
i „Moderninih“ vakcina. Ne zna se ni koliko je doza vakcina Vučić
poklonio Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Makedoniji tokom
svojih propagandnih akcija, kojima je hteo da se predstavi kao
veliki humanista i filantrop.
Vučić je novac poreskih obveznika, a i onaj iz evropskih fondova,
trošio na izgradnju nepotrebnih bolnica za Kovid 19. Oko 45 miliona
evra je potrošeno na bolnice u Batajnici, Novom Sadu i Kruševcu.
Budžetska sredstva su završila na računima firmi Zvonka Veslinovića
i ostalih Vučićivih tajkuna, a bolnice su napuštene posle „pobede u ratu s nevidiljivim neprijateljem“. Objekti su napušteni, dvorišta
su zatravljena, a većina medicinskih aparata, opreme i kreveta je
odneta ko zna gde. Tek povremeno, kad bi se javnost uznemirila
vestima o Vučićevim propalim investicijama, njegovi saradnici bi
plasirali najave o tome kako će se iskoristiti zapušteni objekti.
Danica Grujičić, ministarka zdravlja, sredinom jula prošle godine, izjavila je
kako je, posle obilaska tih bolnica, sagledala kapacitete i zaključila da
su one „odlično opremljene i mogu da posluže za palijativnu negu
pacijenata koji boluju od teških hroničnih bolesti, često u terminalnim
fazama, pošto više nisu potrebne za osnovnu namenu zbog koje su
izgra|ene“.
Ministarka je objasnila da u te bolnice treba da budu smešteni pacijenti „kojima ni medicina više ne može da pomogne“, a njih u Srbiji ima mnogo, pošto samo od karcinoma godišnje umire više od 20.000 ljudi. Prošlo je osam meseci, a prošao je i ministarski
mandat Danice Grujičić, ali te bolnice i dalje zvrje prazne.
Ministar finansija Siniša Mali je dva puta, u maju i septembru 2020.
godine, najavljivao izveštaj o svim troškovima za nabavku zaštitne
opreme i medicinskih aparata tokom pandemije. Taj izveštaj nije
objavljen do danas.
Pošto srpsko tužilaštvo ne reaguje, izgleda da će građani Srbije
saznati tačne podatke o tome koliko su Vučić i njegovi „crni ljudi“
potrošili novca iz budžeta na nabavku respiratora, vakcina, zaštitnih
maski i ostale opreme u vreme pandemije, tek kad se okonča istraga
evropske tužiteljke Laure Koveči.
Uporedo sa istragom Vučićevih subvencijskih prevara iz vremena
pandemije Kovida 19, Evropsko javno tužilaštvo priprema optužnicu u
najsloženijem slučaju koji je do sada radilo. U operaciji „Admiral“,
EPPO je razotkrio me|unarodnu kriminalnu mrežu, koja je članicama
Evropske unije nanela {tetu od oko 2,2 milijarde evra prevarama sa
PDV-om na elektronsku opremu. U akciji su učestvovale policije i
tužilaštva 14 članica Evropske unije, a istrage su obuhvatile i
dvadesetak drugih država, među kojima se nalazi i Srbija.
Transnacionalna prevarna shema je vrlo jednostavna: kompanija iz
jedne države bi svoju tehničku robu (mobilne telefone, tablete,
slušalice i slično) prebacila u skladište kompanije u drugoj državi,
preko koje je išla prodaja. Ta druga kompanija nije imala obavezu
plaćanja poreza državi u kojoj je registrovana. Jednostavni sistem je
primenjivan širom sveta, a otkriven je slučajno, u aprilu 2021. godine,
kad je portugalska poreska uprava proveravala poslovanje jedne
firme iz Koimbre, koja se bavila on-line prodajom telefona.
Iako je izgledalo da su fakture i poreske prijave korektne, portugalski poreznici su slučaj prijavili kancelariji evropske tužiteljke Koveči. Istražitelji iz njene kancelarije otkrili su veze između portugalske firme sa oko 9.000 drugih pravnih subjekata i više od 600 fizičkih lica.
Evropsko javno tužilaštvo je u septembru 2022. godine, u
operaciji „Admiral“, uhapsilo 406 osumnjičenih pripadnika te
mreže, izvršilo više od 200 pretresa i zaplenilo robu vrednu oko
osam miliona evra.
– Ovo je najveća prevara sa PDV-om koja je ikada istražena.
Kriminalne aktivnosti su rasprostranjene u zemljama Evropske
unije, zajedno sa trećim zemljama, uključujući Srbiju, Albaniju,
Kinu, Mauricijus, Singaput, Švajcarsku, Tursku, UAE, SAD i Veliku
Britaniju. Osim veličine štete, od 2,2 milijarde evra, ovu prevaru
izdvaja i izuzetno slo`en lanac kompanije, koje su u nju uključene
– rekla je tužiteljka Koveči.
U zvaničnim saopštenjima EPPO ne navode se podaci o srpskim
kompanijama i pojedincima koji su uključeni u tu kriminalnu mrežu.
Međutim, uskoro će i to biti otkriveno, čim evropsko tuilaštvo objavi
optužnicu. Nema sumnje da će se na tom spisku naći kriminalci
povezani s Vučićem.
Glavna evropska tužiteljka je najavila „odlučnu borbu protiv svih
organizovanih kriminalnih grupa koje nanose štetu građanima
Evropske unije“, uključujući i one iz „trećih država“, koje koriste
evropske fondove. Srbija se nalazi u vrhu te liste, i to ne samo zato
što je, po vrednosti donacija iz EU, na trećem mestu, nego i zbog
neskrivenog kriminala i korupcije srpske vlasti.
Podstaknuto izveštajima Evropskog revizorskog suda, Evropsko
javno tužilaštvo je formiralo tim istražitelja koji će sprovesti istrage
načina na koji je Vlada Srbije potrošila novac namenjen odobrenim
zajedničkim projektima. Na tu odluku presudno je uticalo odbijanje
Vlade Srbije da prihvati evropske subvencije za projekat „čista Srbija“.
Evropska unija je ponudila Srbiji sufinansiranje izgradnje
komunalne infrakstrukture, kanalizacione mreže i fabrika za
preradu otpadnih voda. Vrednost tog petogodišnjeg projekta je
procenjena na dve milijarde evra. Za tu namenu, EU bi pokrila 40
odsto troškova.
Međutim, Vlada Srbije je odbila ponuđeni poklon od 800 miliona
evra i otvorila kreditnu liniju od 3,2 milijarde evra, koju osigurava
Kineska korporacija za izvoz i osiguranje kredita (China Export
and Credit Insurance Corporation).
Tomislav Momirović, tadašnji ministar infrastrukture, u avgustu
2021. godine, potpisao je ugovor sa kineskim investitorom CRBC(China Road and Bridge Corporation) o izgradnji 26 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i 700 kilimetara kanalizacione mreže u oko 80 opština. Ministar Momirovi} nije propustio da istakne da je sve urađeno „po ideji predsednika Aleksandra Vučića“. U to treba
verovati, Vučić se specijalizovao za poslove sa Kinezima, koje zanima
samo profit, a ne trivijalnosti kao što su zakonske procedure. Sa
Kinezima sve može da se ugovori direktnom pogodbom, bez tendera i
javne nabavke, na čemu insistiraju institucije Evropske unije.
Evropska investiciona banka je odbila da komentariše izbor
Srbije da za partnera u ovom projektu uzme Kinu, ali u sopštenju
je istaknuto da je EIB u poslednjih deset godina učestvovao u
projektima izgradnje kanalizacije sa 110 miliona evra, od kojih je
30 miliona evra bespovratne pomo}i. Iako je mogućnost
kombinovanja zajmova EIB-a sa bespovratnim grantovima EU
najpovoljnije na finansijskom tržištu, problem predstavlja to što
se insistira na javnim nabavkama, zaštiti životne sredine i
socijalnim zahtevima radnika.
Kao EIB, tako ni EPPO ne može da utiče na Vučićev izbor
poslovnih partnera. Me|utim, EPPO može da proveri poslovanje u
projektima koji su finansirani sredstvima iz budžeta EU. Jedan od
poslednjih takvih primera predstavlja kredit od 300 miliona evra, koji je
Srbija prošle godine uzela od EBRD (Evropska banka za obnovu i
razvoj) kako bi obezbedila likvidnost Elektroprivrede Srbije. Novac je
ekspresno potrošen, a njegovi tragovi su obrisani navodnim hakerskim
napadom na sistem EPS-a čim su evropski istražitelji najavili proveru.
Vučić ne može da trguje sa Evropskim javnim tužilaštvom, ali
može da se nada da će uspeti da sabotira istrage. Nekoliko puta
mu je to polazilo za rukom, o čemu je pisao naš Magazin.
„Državni sekretar za Evropu u Ministarstvu spoljnih poslova
Nemačke, Mihael Rot, došao je u Beograd 15. septembra 2016.
godine. Rot je došao u Beograd da srpska policija sprovede
hapšenje narkodilera pod kontrolom vlasti, koja je odugovlačila
mesecima. Sa sobom je doneo i spisak nemačke kriminalističke
policije lica za koje njegova zemlja ima dokaze da se bave teškim
kriminalom – trgovinom narkoticima, oružjem, pranjem novca.
Gospodin Rot je bio šokiran, kada su te večeri sprske policijske
snage uhapsile oko 120 narkodilera. Svi sa spiska gospodina
Rota „nisu nađeni na adresi“, a u stanovima nije bilo ničeg
sumnjivog, jer ih je policija obavestila o raciji! Samo troje
privedenih zadržano je u sudskom pritvoru, dok su ostali nakon 48 sati zadržavanja pušteni na slobodu“, navodi se u tekstu
Magazina Tabloid.
Kad je Europol, krajem 2017. godine, u operaciji „Familija“, uhapsio
oko 500 osumnjičenih lica iz Austrije, Italije i svih država Zapadnog
Balkana, Srbija je bila „sigurna kuća“ za mnoge iz te mreže. Samo
iz Hrvatske je u Srbiji spas pronašlo stotinak kriminalaca.
Tadašnji ministar policije Nebojša Stefanović objasnio je kolegama
iz Europola da postoji problem u saradnji izme|u MUP-a i nadležnih
tužilaštava. Tobože, policija je spremna da izvrši sve zadatke i uhapsi
svakoga koga traže evropske službe ali to može samo po nalogu
tužilaštva. S druge strane, Zagorka Dolovac, glavni tužilac
Republičkog javnog tužilaštva, strancima se požalila na opstrukcije iz
MUP-a.
Na Vučićevu žalost, takvo šibicarenje više ne prolazi. Evropske
političke i pravosudne institucije donele su odluku da očiste
Srbiju od naprednjačkog kriminala. Tu odluku su donele da
zaštite fondove Evropske unije i novac njihovih građana.
Ako obave taj posao, korist će imati i građani Srbije, koji su već 12
godina izloženi zajedničkom zločinačkom poduhvatu Aleksandra
Vučića i njegovih saučesnika iz kartela oko Srpske napredne stranke.