Čomić je istakla da kod tih ljudi nije u pitanju strah od LGBTQ zajednice, „nego u tome što su oni prestrašeni da će mržnja sa te zajednice biti preusmerena na njih“ zbog toga što su zakon usvojili.
Čomićeva je ocenila da je, ako društvo želi da diskutuje o inkluziji LGBTQ zajednice, to zapravo dijalog o strahu.
Naglasila je da takozvani „normalni“ ljudi strah od „takozvanih pripadnika LGBTQ zajednice“ objašnjavaju time što će ljudi iz LGBTQ zajednice podizati decu i što misle da će zlostavljati tu decu.
Čomić je upitala da li takozvani „normalni“ zlostavljaju svoju decu i naglasila da niko ne želi da joj odgovori kada pita „da li ljudi iz takozvanih normalnih brakova i porodica tuku i seksualno zlostavljaju svoju decu“.
Upitala je i „da li su deca iz takozvanih normalnih brakova nesrećna“, ona je navela da joj ljudi iz takvih brakova kažu da nije na njoj da o tome priča i zaključila da ona o tome ne bi pričala da oni nisu počeli da govore o tome.