Nišlijka Snežana C. koja je nožem povredila dekanku Filozofskog fakulteta u Nišu Nataliju Jovanović, na sudu je zamolila za oproštaj, ističući da je bila pod uticajem sadržaja televizije „Informer“ koju je, kako je kazala, „gledala hiljadu puta“. Natalija Jovanović se zbog straha za bezbednost nalazi van Srbije i ozbiljno razmišlja o tome da zatraži politički azil u drugoj državi.
Nebezbedno se oseća, kako navodi, zato što je bila „na meti targetiranja jednog čoveka koji po svemu sudeći zamišlja da treba da odlučuje o životu, o tome da li ćemo da dišemo, da li ćemo da postojimo uopšte, koji iznosi svoje stavove o svemu i o svačemu, meša se u sve i zaista je postalo nepodnošljivo u takvoj situaciji da bez ikakvog razloga ja budem na meti nekoga samo zato što je tako odlučio“.
Naglašava da ona nije političar niti učestvuje u partijskom životu ni na koji način.
Dodaje da je „u očima napadača videla jednu strašnu mržnju“.
„To su osobe koje ja ne poznajem, sa kojima nemam nikakve veze, koje me mrze iz jednog jedinog razloga što su dobile striktnu direktivu sa tabloidnih medija, koji su zapravo propagandno glasilo jednog čoveka“, ocenjuje.
Kaže da o azilu razmišlja, jer „kada dugo živite, kada gledate situaciju oko vas, okruženje, kada vidite da ne funkcionišu stvari, kada vidite da niko ne odgovara za smrta 16 stradalih osoba (u padu nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2024), kada vidite da se vrši teror nad studentima, nad ljudima koji samo o slobodi misle, čak nad ljudima koji ništa i ne reaguju, koji prosto rade svoj posao, kao što radi rektorat u Beogradu, ja se osećam ka živim Kafkin ‘Proces’, osećam se kao Jozef K“.
Na pitanje da li je razočarana zbog razvoja situacije, odnosno ona se zalagala za nastavak blokade fakulteta i nije htela da se ponovo kandiduje za dekanku, izmeđ ostalog i što ispunjava uslov za penziju, navodi da nije ni po zakonu mogla da se kandiduje.
„Mi smo imali samo jednog jedinog kandidata. A onda su tabloidni mediji, odnosno čovek koji misli da je iznad svih nas, imali potrebu da se nešto takmiče sa mnom, pa da me nešto pobedi. Nikoga on nije pobedio, na kraju će izgubiti sve bitke samo zato što želi da bude pobednik u svim bitkama koje sam kreira, koje sam vodi i koje izmišlja. Te bitke postoje samo u njegovoj glavi“, ocenjuje.
Ističe i da nema nameru „ni za milimetar da odustane od onoga što je mislila i govorila, iz čitave ove borbe koju studenti vode.“
„Oni vode borbu u ime svih nas, a ono što mi nismo uspeli, ja sam sigurna da će oni uspeti. Kao što vidim, Srbija vri, kao što vidimo svi. I to se ne može zaustaviti. Car je go.