Piše: Dragana Trifković, generalni direktor Centra za geostrateške studije
Aaktuelna situacija na KiM
Na okupiranoj teritoriji Kosova i Metohije ponovo je došlo do eskalacije sukoba, kada su Srbi sa severa Kosova i Metohije izašli da spreče preuzimanje četiri opštine u kojima većinski žive Srbi. Vanredni lokalni izbori u četiri opštine na severu Kosova- Severnoj Mitrovici, Zvečanu, Leposaviću i Zubinom Potoku, održani su 23. aprila. Ovi izbori su bili organizovani od strane nelegalnih separatističkih struktura takozvanog nezavisnog Kosova. Preko 90% Srba koji žive u ovim opštinama su bojkotovali izbore, a ogranak Srpske napredne stranke na KiM-Srpska lista, nije učestvovala na izborima iako je ranije vršila vlast u ovim opštinama, prema zakonima nezavisnog Kosova.
Srpska lista se na takav korak odlučila prema preporuci Aleksandra Vučića koji je prvi put posle deset godina pozvao Srbe da ne učestvuju u izborima „nezavisnog“ Kosova. Prema Ustavu Republike Srbije, izbore na teritoriji južne srpske pokrajine raspisuje predsednik Skupštine Srbije, ali ta ustavna obaveza se ne primenjuje od dolaska na vlast Srpske napredne stranke. Prisetićemo se da su Srbi, pod prisilom vlasti iz Beograda, prvi put učestvovali na izborima „nezavisnog“ Kosova 2013. godine, nakon potpisivanja Briselskog sporazuma kojim je definisano da je Srbija saglasna sa integracijom opština sa srpskom većinom na severu Kosova u pravni sistem Kosova. Briselskim sporazumom Srbija se obavezala da će ugasiti sve institucije države Srbije na teritoriji Kosova i Metohije, što je poslednjih deset godina i realizovano, čime su sve nadležnosti prešle u ruke nezavisnog Kosova. Za to vreme Aleksandar Vučić koji je nosilac vlasti u Srbiji ubeđivao je građane da se lavovski bori za Kosovo i Metohiju.
Preuzimanje opština na severu Kosova i Metohije je deo dogovora Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija. Kako bi olakšao Kurtiju da albanski separatisti preuzmu opštine, Aleksandar Vučić je isti dan autobusima albanskih prevoznika Fehmi kompani, Priparimi, Bariljeva turs i dr. dovezao Srbe sa Kosova i Metohije na miting u Beograd.
Preostali Srbi koji su odbili da idu na miting Aleksandra Vučića u Beograd, izašli su ispred opštine da mirnim protestom spreče Albance da postave zastavu „nezavisnog“ Kosova na ovu zgradu u Zvečanu. Kosovska policija je žestoko reagovala bacajući dimne bombe i suzavac na mirne demonstrante, a KFOR koji je zadužen da obezbedi mir se pridružio kosovskoj policiji u napadu na goloruke Srbe. U sukobu između kosovske policije i KFOR-a sa jedne strane i mirnih srpskih građana sa druge strane, povređeno je preko 50 srpskih građana i preko 40 pripadnika KFOR-a. Slike koje su mogle da se vide na Kosovu i Metohiji liče na one iz Palestine, gde se narod kamenicama brani protiv agresivne vojske pod punom ratnom opremom.
Interes Aljbina Kurtija i albanskih separatista je da preuzmu kompletnu kontrolu nad teritorijom južne srpske pokrajine, uključujući i opštine u kojima većinski žive Srbi. Do dolaska na vlast Srpske napredne stranke, ni KFOR ni kosovski separatisti nisu mogli da uđu na sever Kosova, koji je bio pod barikadama i kontrolom pripadnika srpske Civilne zaštite koji nisu bili deo sistema nezavisnog Kosova. Nakon potpisivanja Briselskog sporazuma Aleksandar Vučić je uložio sve napore da demontira barikade i Civilnu zaštitu, čime je u potpunosti slomio kičmu otpora Srba na Kosovu i Metohiji.
politička i društvena situacija u Srbiji
Za poslednjih deset godina vlasti Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije, došlo je do naglog porasta kriminala i korupcija, a istovremeno do potpune degradacije svih državnih institucija koje su izgubile svoju funkciju. Politički sistem i političke partije kao deo tog sistema su postale samo sredstvo za vršenje vlasti kroz spoljnu upravu. Programi političkih stranaka ostali su samo slovo na papiru, a predizborna obećanja stranaka spisak lepih želja. Srpska napredna stranka je došla na vlast obećavajući da će poništiti sve dogovore sa separatističkim strukturama na KiM koji su do tada bili potpisani i da će se boriti za očuvanje KiM u sastavu Srbije, što je i ustavna obaveza vršioca vlasti. Umesto toga koalicija SNS i SPS je potpisala protivustavni Brisleski dogovor 2013. godine, a zatim i niz drugih aneksa kao i Vašingtonski dogovor, zaključno sa Francusko-nemačkim planom i Ohridskim dogovorom koji je prihvaćen usmeno. Rezultat toga je da se država Srbija odrekla svih nadležnosti na KiM, a srpsko stanovništvo u južnoj pokrajini je prepušteno konstantnom teroru albanskih separatista i okupacionim snagama KFOR-a.
Opozicione patriotske stranke i pokreti (DSS, Dveri, Zavetnici, POKS, Pokret za odbranu Kosova i Metohije i dr.) su stavljene pod potpunu kontrolu Aleksandra Vućića, čime su izgubile bilo kakvu mogućnost da se suprotstave aktuelnoj politici vlasti, a istovremeno su izgubile i autoritet kod građana Srbije. Njihova uloga je u tome da vrše amortizaciju nezadovoljstva građana i preusmeravaju fokus na druge teme.
Pro-evropski o pro-američki orijentisane partije i pokreti nude još goru agendu od Aleksandra Vučića, gde pored otuđenja Kosova i Metohije kroz potpunu saglasnost sa potpisanim dogovorima u Briselu i Vašingtonu, obećavaju i uvođenje sankcija Rusiji iako se preko 80% građana Srbije tome protivi.
Srpsko pravosuđenje ne reaguje na kršenje Ustava republike Srbije i nije dostupno građanima. Vlada Srbije na čelu sa Anom Brnabić za koju niko nikada u Srbiji nije glasao, vrši vlast pod kontrolom Aleksandra Vučića. Parlament Srbije je pretvoren u rijaliti šou, a narodni predstavnici su vešto odabrani kako bi simulisali demokratiju. Vojno-bezbednosne snage Srbije su potpuno neutralisane kroz niz reformi sprovedenih od strane Velike Britanije i SAD i kroz selekciju kadrova u rukovodstvu. Akademija nauka i intelektualna elita je u najvećoj meri potkupljena. Crkva verovatno pod pritiscima i ucenama, takođe vrši ulogu amortizacije nezadovoljstva i preusmeravanja fokusa javnosti na druge pravce (Spasovdanska litija umesto litije za očuvanje KiM, ignorisanje sve većeg neazdovljstva građana aktuelnim režimom i sl.).
Strategija zapadnih sila za kontrolisanje nezadovoljstva građana ogleda se u tome da svi protesti koji se tiču odbrane srpskih državnih i nacionalnih intersa, a posebno KiM, budu kompromitovani (ukoliko ih organizuju strukture koje nisu pod kontrolom) ili amortizovani i neutralisani (ukoliko ih organizuje Vučićeva patriotska opozicija), a da drugi protesti koji se organizuju na temu ekologije, nasilja itd. budu stavljeni pod konitrlu pro-američkih struktura.
To je bilo uočljivo posebno na poslednjim protestima koji su izbili zbog porasta nasilja koje je dovelo do tragičnih događaja, kada su pro-američki političari i marginalne ličnosti na srpskoj političkoj sceni preuzeli ulogu organizatora protesta.
Sve navedeno govori o tome da većinsku volju građana nema ko da sprovodi i da veliko nezadovoljstvo građana time nema ko da kanališe. Sistem je podešen tako da onemogući bilo kakvo autentično okupljanje građana, koje nije kontrolisano.
Aleksandar Vučić je dao ostavku na mesto predsednika Srpske napredne partije i najavio formiranje novog pokreta. Istovremeno najavljeni su i novi izbori u Srbiji. Cilj toga je da se Vučić u dogovoru sa Amerikancima oslobodi odgovornosti za realizovane protivustavne korake i da započne sukcesivnu predaju vlasti pro-američkim (pro-evropskim) partijama kako bi došlo do kozmetičkih promena kao u Crnoj Gori, gde su promenjeni nosioci vlasti, ali ne i politika.
međunarodna situacija
Nakon protivpravnog bombardovanja Srbije koje je okončano potpisivanjem Kumanovskog sporazuma na osnovu koga je usvojena Rezolucija 1244 u SB UN, kontrolu nad teritorijom južnne srpske pokrajine preuzele su UN u skladu sa Rezolucijom 1244. Obezbeđivanje mira na Kosovu i Metohije prešlo je u nadležnost KFOR-a, odnosno međunarodnih snaga pod rukovodstvom NATO. Međutim NATO snage na KiM nikada nisu vršile funkciju obezbeđivanja mira, već su pružale podršku kosovskim separatistima u ostvarivanju „nezavisnosti“. Jedna od preuzetih obaveza KFOR-a bila je razoružavanje kosovskih terorističkih struktura (OVK). Umesto toga izvršen je rebreding OVK nezakonitim formiranjem Vojske Kosova, protivno rezoluciji 1244. Takođe 2004. godine dok je KFOR navodno obezbeđivao mir na KiM, izvršen je pogrom nad srpskim stanovništvom od strane albanskih ekstremista, dok su vojnici KFOR-a sve to mirno posmatrali. SAD su iskoristile međunarodnu situaciju u vreme kada je uspostavljen monopolarni svetski poredak, da se na najgrublji način obračunaju sa Srbima i stave čitav Balkan, kao i jugoistočnu Evropu pod svoju kontrolu i rašire svoju NATO infrastrukturu ka ruskim granicama.
Uz podršku SAD kosovski separatisti su 2008. godine proglasili nezavisnost, koju je priznalo nešto manje od 100 država, ali je nisu priznale vodeće svetske države poput Kine, Rusije, Indije, Brazila, Irana i dr.
Problem Kosova i Metohije je međunarodni problem za čije rešavanje jedino UN imaju nadležnost. Važeća Rezolucija SB UN 1244, koja prepoznaje teritorijalnu celovitost Srbije uključujući i Kosovo i Metohiju u njenom sastavu, i dalje je jedini međunarodni važeći dokument za rešavanje kosovskog problema. S obzirom na to da SAD nisu mogle da reše sopstveni projekat kosovske nezavisnosti u okviru UN zbog ruskog veta, one su zaobilaznim putem preko briselske platfome EU za pregovore Beograda i Prištine i pristankom srpskih vlasti na ponuđene dogovore, realizovale situaciju na terenu kako bi stvari dovele pred svršen čin. Bez obzira na tu činjenicu, Rusija čvrsto stoji na principima očuvanja međunarodnog prava i zalaže se za rešavanje kosovskog pitanja isključivo u skladu sa Rezolucijom 1244, Ustavom Republike Srbije i većinskom voljom građana Srbije. Kina otvoreno i izričito pruža podršku teritorijalnom integritetu Srbije i njenom pravu očuvanja Kosova i Metohije u sastavu Srbije. Tokom nedavne posete Bliskom istoku uverila sam se da većina bliskoistočnih država podržava Srbiju po pitanju Kosova.
Međunarodna situacija se drastično promenila, a tranzicija iz monopolarnog u multipolarni svetski poredak je daleko i nepovratno odmakla. Iz tog razloga SAD vide da je poslednji momenat da završe nelegalni projekat kosovske nezavisnosti, jer im međunarodne promene ne idu u prilog. Pored toga NATO će nesumnjivo biti poražen u Ukrajini, gde ukrajinskim rukama vodi hibridni rat protiv Rusije. Usled katastrofalnog poraza u Ukrajini, SAD se vode idejom otvaranja novih žarišta. Usled toga pred Srbiju je stavljen izbor ili potpune kapitulacije ili ponovnog suočavanja sa krizom. Potpuna kapitulacija značila bi odricanje od južne srpske pokrajine i oslobađanje SAD i NATO od odgovornosti za agresiju nad Srbijom. Time Srbija ne bi dostigla mir i stabilnost, već bi se sveopšta degradacija još više produbila.
Agresivna politika kolektivnog Zapada ostaje sve više izolovana jer se ostatak sveta ujedinjuje putem BRIKS, ŠOS i drugih platformi i stvara potpuno nove političke, ekonomske i bezbednosne relacije. To vodi ka sve većem slabljenju Zapada, kroz samoizolaciju, nerešive ekonomske probleme i kolaps NATO. Bez obzira na sve realizovane protivpravne korake na terenu, u novoj preraspodeli svetske moći ne postoji mogućnost da kosovska „nezavisnost“ bude realizovana. Kraj kosovske krize u budućnosti će biti ozvaničen evakuacijom američke vojske sa ove teritorije.
šta možemo da očekujemo od raspleta krize
Evidentno je da postoji ogromno nezadovoljstvo građana koje je sve teže kontrolisati. Ono se odnosi i na ekonomsko-socijalnu situaciju, nefunkcionisanje institucija, atmosferu u društvu, visok nivo kriminala i korupcije, kosovsku politiku itd. Aleksandar Vučić je ispunio gotovo sve što je Zapad od njega tražio po pitanju Kosova i Metohije i time postao neupotrebljiv za dalje američke planove. Kao kompenzaciju za formalno neuvođenje sankcija Rusiji, Vučić je napravio sve kompromise po pitanju Kosova i Metohije i odrekao se srpskog kulturno-duhovnog nasleđa u Makedoniji. Njegov dalji ostanak na vlasti podsticao bi sve veće nezadovoljstvo u društvu, što bi moglo da dovede do destabilizacije pozicija spoljne uprave na ovom području. Iz tog razloga Zapad je već pripremio nove snage, koje treba da stvore privid promena i daju nadu da će se nešto promeniti na bolje. Cilj je da se po svaku cenu zadrži američko-britanska kontrola ovog regiona, a ukoliko to nije moguće da se stvori novi konflikt. Vučić je prinuđen da sarađuje po pitanju svog odstupanja sa vlasti, jer sa druge strane stoje optužbe za umešanost u kriminal i korupciju. Nju Jork Tajms je nedavno objavio opsežno istraživanje o stepenu kriminala i korupcije u Srbiji i umešanosti srpskog režima. Velika polarizacija društva već postoji, a čuli smo navode Vučića da neće dozvoliti novi Majdan u Srbiji. Nije poznato da je Zapad organizovao obojene revolucije protiv poslušničkih režima. Koje su mogućnosti da Vučić spreči eventualnu obojenu revoluciju? Gotovo da su ravne nuli jer za razliku od Turske, Belorusije i Kazahstana gde vlast kontroliše jeke vojno-bezbednosne snage, u Srbiji je situacija sasvim drugačija. Toga je svestan i Vučić i Zapad. Vučić je za jedanaest godina svoje vlasti odstranio sve patriotske kadrove iz sistema, oslabio, marginalizovao i diskreditovao patriotske stranke i pokrete. Zbog toga zna da i u slučaju kada bi hteo da napravi zaokret u politici, a neće jer ne sme, ne bi imao na koga da se osloni. Iz tog razloga nakon izbora i svih međusobnih optužbi, uz posredništvo američke ambasade, je bio prinuđen da primi opozicionara Đilasa u svom kabinetu. Dakle uz posredništvo SAD vlast pro-američka i pseudo patriotska opozicija treba da organizuju mirnu tranziciju vlasti. Takav aranžman uključuje predaju vlasti u Beogradu i veće učešće, a možda i zajedničku vladu, vlasti i pro-američke opozicije nakon sledećih izbora koji su sada već najavljeni za kraj ove godine.
Kako u takvim okolnostima građani Srbije mogu da ostvare svoja prava i očekuju bilo kakav boljitak, pitanje je za razmišljanje. Ono što je neophodno to je da se stvori svest o stanju u kome se nalazimo, gde građani Srbije bukvalno nemaju nikakav oslonac. U samom sistemu svakako ima ispravnih ljudi, ali oni ne iskazuju svoje stavove jer bi u suprotnom bili kažnjeni. Ukoliko bi se stvorila kritična masa koja pruža otpor i vlasti i opoziciji, a taj proces je već počeo, došlo bi do stvaranja jedinstvenog front otpora protiv otuđenog sistema i spoljne uprave. Sve veći broj ljudi shvata da i vlast i opozicija pokušava da manipuliše građane. Izbori u Srbiji ne mogu da reše postojeće probleme i oni služe samo za odugovlačenje bez ikakvih promena. Iako naizgled deluje da je situacija beznadežna, zapravo sada je pravi momenat da ljudi iskažu svoju upornost i nepokolebljivost. Evropa ulazi u sve veću krizu i jedini izlaz iz te krize biće napuštanje američkog sektora. Bez integracije u evroazijski geopolitički prostor i novi multipolarni svet, Evropa neće moći da opstane. Poprilično sam pozitivna u pogledu budućnosti, jer nakon ruske pobede nad NATO-om u Ukrajini koja je neupitna, situacija će se suštinski promeniti. Rusija neće dozvoliti da Kosovo postane član UN, a svi protivpravni dogovori koji su potpisani, neće imati nikakvu važnost. Dakle na nama je da se odbranimo na sve moguće načine od agresije anglo-američkih sila i da razotkrijemo laži i manipulacije njihovih izvođača radova iz redova vlasti i opozicije. I to imenom i prezimenom počevši od Aleksandra Vučića.
9. jun 2023.
Uputnice:
Ceo tekst Njujork tajmsa o vezama Vučića, njegovog režima i koljačke bande Veljka Belivuka
* Napomena autora: Deo u izveštaju Nju Jork Tajmsa koji se odnosi na Putina nema nikakvog utemeljenja jer kriminal na Balkanu kontrolišu globalističke strukture SAD i Velike Britanije. To treba tumačiti kao još jedan pokušaj manipulisanja javnošću zapadnih struktura koje i dalje iznose neistine o sopstvenoj demokratičnosti. Praksa pokazuje da buntovnici sa Zapada koji se protive diktatorskom režimu, utočište traže na Istoku. Tekst obiluje standardnim američkim narativima o srpskoj „krivici“ koji su skrojeni devedesetih godina u Vašingtonu i koji su godinama kasnije eksploatisani u zapadnim medijima.