Bez pardona
Iz protesta u protest do pobede
Jedna od misli premijera Vinstona Čerčila bila je iz poraza u poraz do konačne pobede. U Srbiji je situacija drugačija idemo iz pobede u pobedu do konačnog poraza. Za vreme Vučićevog režima pobeđivali smo na Kosovu i Metohiji i to sa 5 prema 0 pa smo pobeđivali u generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, pa pobeda je što nismo zvanično uveli sankcije Rusiji iako šaljemo oržje i municiju Ukrajini, pa je pobeda što je Izrael priznao Kosovo na zahtev Srbije, pa su sad pobede sniženje cena na televiziji a nema veze što u prodavnicma je sve ostalo isto negde čak i gore jer su ukinute akcije, tvrdi kolumnista Ljubomir Stefanović, urednik yutyub kanala i portala Slavija info
Ljubomir Stefanović
Pobede se nižu na režimskim medijima poraze osećamo u svakodnevnom životu u novčaniku, u stanovništvu koje se raseljava po svetu a negde te režimske pobede vidimo i golim okom. Tako na primer u Visokim Dečanima čujemo po prvi put liturgiju na Albanskom jeziku dok u Kosovskoj Mitrovici, Zvečanu , Leposaviću i Zubinom Potoku više ne da ne možemo da vidimo naše zastave nego su čak i murali prekrečeni.
Ali ljudima koji prate televiziju i dalje je u glavi pobeda Marka Đurića od pet prema nula. Samo je pitanje za koga je pet a za koga nula. Po Nemačko- Francuskom planu i njegove tačke sedam na koji je Aleksandar Vučić potpisao govori se o imovini Srpske Pravoslavne crkve i o tome kako će se o njenom statusu odlučivati, u praksi već možemo da vidimo čemu to vodi.
Slično je i sa drugim pobedama tako nas ove godine umesto uvođenja vojnog roka režim ubeđuje u sniženje marži naravno samo na televiziji. Da se primetiti da isti građani koji su verovali u vojni rok veruju i da su cene niže a zapravo sledi nam teška jesen gde će osim komunalija i struja poskupeti i još će velika većina građana biti u crvenoj zoni koja je ubedljivo najskuplja.
Na sve to istraživanja javnog mnjenja govore da Vučiću rejting raste i nakon pada nadstrešice a po toj logici ako padne tunel, Prokop ili još neka zgrada imaće preko 50 procenata on sam. Naravno činjenice nisu presudne ali takva bezobrazluk i laži nisu do sada viđene.
Čak se potrudio i da napravi televiziju gde je istina zabranjena ili izvrnuta ruglu. Tu je politički lažljivi talk pou po ceo dan. A urednici jedni druge optužuju da su imali odnose sa njihovim ženama. Sada su zajedno u odbrani režima u poslednjim danima. Protesti koji traju već više od deset meseci ne jenjavaju. Narodu je jasno da se mora izdržati a režim otpuštanjima, slanjem inspekcija zatvaranjem bašta, paljenjem cvećara pokušava da svakom od protestanata napravi lični problem kako bi odustao i da zastraši potencijalne kolebljivce.
U zastrašivanju naravno da su ponegde uspeli ali što se više bude pritiskalo to će i narod burnije reagovati. Upad batinaša u lokal i prebijanje ratnih veterana, gaženje studenata, paljenje lokala, slanje poreskih inspekcija i drugih nije dalo rezultata. Angažovanje Bezbednosno informativne agencije u dokazivanju takozvane obojene revolucije tek nema rezultata.
Aleksandar Vučić je na njih posebno ljut jer za svo ovo vreme nisu obezbedili nijedan jedini dokaz o obojenoj revoluciji. Možda je razlog što je obojena našom trobojkom pa nije plaćena iz inostranstva kao režim koji podmićuje sve strane činioce u nadi za duži opstanak i krađu sopstvenog naroda.
Protesti se nastavljaju a veliku ulogu u rušenju režima imaju i aktivni bojkoti Ćaći lokala. Bojkotuju se Ćaci apoteke, parfimerije, ćevabdžinice, restorani, kafići i mnogo drugih stvari. Iako nema organizovnih poziva narod instiktivno reaguje.
Na sve ovo oseća se pad prometa i bez bojkota ali i kriza zbog urušene ekonomije. Režim će naravno svaliti sve to na studente i blokade ali niko nije blokirao traktore na njivama pa roda nema. Niko nije duže od Ćaćica blokirao saobraćaj pa lokali u centru Beograda ne funkcionišu.
Naravno to režimu nije bitno čak je i poželjno da narod ide u Beograd na vodi da se ne bi videla sablasnost i prazne zgrade u tom delu grada. Tenzije nisu spuštene i po svemu sudeći neće ni biti. Veliki faktor je i što dolazi godišnjica pada nadstrešice a to je i jedan od razloga zbog koga Vučić neće smeti da raspiše izbore. Više mu ni televizije, kupovina glasača, dovođenje iz drugih država ucene i mnogo drugih stvari ne mogu pomoći da opstane.
Ideja o prelaznoj Vladi od 100 dana ne mislim da je loša ali kakve su garancije da će 101 dana biti izbori? Spuštanje tenzij ide samo u korist režimu. Pumpanje mu nikako ne odgovara, a utisak je da će se lakše dogovoriti sa predstavnicima opozicije nego sa studentima. Drugo veliko pitanje je šta će u kampanji raditi tužilaštvo jer možete li da zamislite kampanju u kojoj ljudi učestvuju pa im u sred kampanje odrede pritvor.
Svi će se saglasiti da je to loše da na takav način ljudi nestanu sa scene. Danas ih gledamo na tv a sutra su u zatvoru a ovakvom režimu to uvek stoji kao omča oko vrata. Sve ovo vodi nas u dugu borbu kroz redovne proteste bez spuštanja tenzija ili prosto rečeno pumpamo dok ne pukne. Možda i bolje pumpaj do konačne pobede. A pobeda je izvesna jer svi su videli kako je izgledalo to 15 tog marta i broj ljudi a sve nakon toga je samo mrcvarenje do izbora na kojima je siguran pad Aleksandra Vučića i njegovog kartela. Bitno je samo da sve ovo prođe sa što manje žrtava mada sam ubeđen da je čovek koji je naredio pucanje iz zvučnog topa na sve spreman.