Portal Slavija Info uz dozvolu redakcije Magazina Tabloid i njihovog GLODUR-a, zatočenika Aleksandra Vučića Milovana Brkića ekskluzivno objavljuje tekst koji će se pojaviti u sledećem broju pomenutog dvonedeljnika.
Govoreći otvoreno
Tiranin na izlaznim vratima: Ko šalje poslednju direktivu
Aleksandru Vučiću
REZOLUCIJA UOČI REVOLUCIJE
Desetogodšnja karnevalska predstava Aleksandra Vučć}a i
njegovih inspiratora iz institucija poput Evropske komisije, Evropskog
parlamenta i tamo delegiranih predstavnika desničarskih stranaka iz
zemalja članica, gotova je. Svi koji su mu bili tačka oslonca, to više
nisu ili neće biti. Srpski diktator čiji je kriminalni mandat na samom
kraju, jednu stvar nije shvatio: velike imperije i njihove institucije,
nikada nisu homogene kao što to izgleda. Ono što je juče bilo
odbačeno kao frakcija, sutra može biti vladajuća koalicija. Kako je ovaj
diktator bo u milosti „narodnjačkih“ partija Evrope, kako su mu
koristile i koliko dugo i kako su one profitirale u Srbiji. Ko i kako ga je
hvalio, uzdizao i predstavljao u Evropskom parlamentu i kako će ga taj
isti Evropski parlament uskoro „darovati“ sa Rezolucijom u kojoj će
pisati da je uveo medijski mrak u Srbiji, pokrao izbore, zgazio
parlament, suspendovao Ustav.
Nikola Vlahović
Dana 20. januara prošle 2023. godine, srpskog diktatora su posetili
specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Kosovo-Srbija Miroslav
Lajčak, u pratnji američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela
Eskobara (Escobar), izaslanika Francuske Emanuela Bonea
(Emmanuel Bonne), izaslanika Nemačke Jensa Plotnera i savetnika
italijanske vlade Fračeska (Francesco) Taloa. Istog tog dana ova
uvažena družina otišla je i u Prištinu.
Nakon godinu dana od ovog događaja, može se reći da je sa ovih
strogo zatvorenih sastanaka izašla samo jedna direktiva: rok „do januara 2024″ za uzajamno priznanje Srbije i Kosova i razmena
diplomatskih predstavništava.
Taj rok od godinu dana je prošao. Navodno, vlada Aljbina Kurtija
je već „delegirala“ buduće službenike kosovske ambasade u
Beogradu, a Aleksandar Vučić je u neopisivom slomu nerava, potražio
pomoć od predsednice Evropske komisije Ursule Fon Der Lajen, koja
mu je doslovno rekla: „činimo šta možemo“.
U tih tri reči nalazi se šifra za dalju sudbinu tiranina koji je zgazio
državu Srbiju, sve njene institucije i uticao svim sredstvima na najgori
ekonomski i kulturološki slom koji je mogao da joj priredi. Za koga? I
za koliko? To pitanje neće dugo ostati otvoreno. Mnogo toga, već
danas je jasno. Vučiću dolaze u posetu „blagajnici“ da naplate
njegove izlaske iz dogovorenih okvira.
Zadnjeg dana „najdužeg“ meseca u godini, 31. januara 2024.
godine, u posetu srpskom diktatoru Aleksandru Vučiću došla je grupa
predstavnika organizacije poznate pod imenom Kvinta. A, Kvinta je
ustvari grupa najjačih zemalja Zapada (EU plus SAD), koja ima za cilj
da zavrbovane države i vladare koje ona kontroliše širom sveta,
„usmerava na pravi put“.
Na red je došao i samozvani gazda Srbije i „svih Srba“.
I desilo se čudo: prvi put od kako je porobio Srbiju, nakon sastanka
nije izdato nijedno saopštenje a on se nije „obratio naciji“, niti je
dozvolio da se njemu omiljena horda poltrona obraća naručenim
„pitanjima“.
Prema neposrednim izvorima sa formalnog a posebno
neformalnog dela ovog sastanka, Vučiću je najavljeno brzo uvođenje
čitavog spiska sankcija od strane EU, SAD i zemalja „koalicije“, koje
će biti usmerene direktno na njega, njegovu stranku, njegove
funkcionere i svu njihovu imovinu.
Tome će (uskoro) da prethodi Rezolucija Evropskog parlamenta,
kao uvod u „opštu promenu odnosa“ Evrope prema Vučićevom režimu.
Mogućnost da te sankcije izbegne privremeno (ali samo
privremeno!) podrazumeva da u roku „odmah“, prizna faktičku
situaciju na Kosovu (plus razmena diplomatskih službi) i odredi
ekonomski i spoljnopolitički kurs (ili EU/SAD ili Rusija).
Zbog svega ovoga, umesto da se naširoko raspriča o svom
„herojskom držanju“ pred „velikim silama“, arogantni diktator je
sagnuo glavu i kazao: „Svaka formalna reč bila bi suvišna“.
Jer, nema se tu šta dodati: EU, Sjedinjene Američke Države, Velika
Britanija, Francuska, Italija i Nemačka, rekle su preko svojih
posrednika iz Kvinte, da je bilo dosta, da je završio svoju misiju, da mu je „mandat“ koji su mu dali istekao, te da će dobiti manji vremenski
„bonus“ da „demisionira“ (izraz upotrebljen u neformalnom delu
sastanka).
Ali, osim ovog, političkog, razlog dolaska predstavnika Kvinte u
Beograd, imao je i svoj „operativni sadržaj“, pa je njihova prateća
evroatlanska vojno obaveštajna služba posredno dala do znanja
srpskom diktatoru da je „u toku“ konačna demontaža njegove
kriminalne tvorevine u Kosovskoj Mitrovici i oko nje.
Prema informacijama kojima ovaj magazin raspolaže, u narednih
par meseci treba očekivati hapšenje i nekih „viđenijih“ Albanaca,
saradnika te kriminalne mreže, koja funkcioniše još od kad su na čelu
samoproglašenog Kosova bile vođe „OVK“, Hašim Tači i Ramuš
Haradinaj (svako u svom mandatu).
O „poslovima“ Vučićevih „lidera“ sa njima, priprema se i ozbiljna
optužnica iz EU, a izvori MT iz Prištine saglasni su da je ulazak
Vučićeve „Srpske liste“ u koaliciju sa partijama „OVK“ vođa, šokirao
sve kosovske Albance, koji su brzo shvatili da su u pitanju mafijaški
poslovi i da je „političko pokriće“ bilo samo formalno, zbog „dubljih
interesa“.
Zašto je Kvinta tek sada odlučila da zauzda razularenog
Vučića?
Da bi stvari bile jasnije, treba reći da je 21. oktobra prošle godine
(2023), ista grupa Kvinte došla u Beograd sa specijalni zadatkom da
Vučićeve zadatke „limitira“ na tri meseca.
Za to vreme bio je dužan da uradi sledeće: da povuče dinar sa
Kosova, povuče „radnike BIA“ sa Kosova, povuče razne svoje
„kadrove“ koji su preko Eparhije Raško prizrenske i takozvane „Srpske
liste“ obavljali razne poslove za njega, te da potvrdi pristanak na
mirnu „preregistraciju“ vozila sa srpske na kosovske tablice, prihvati
predstavnike albanske lokalne administracije u opštinama na severu
Kosova i još nekoliko drugih obaveza.
I sve je to obavio u rekordnom roku, za tih tri meseca!
Posledica toga je da pitanje takozvane Zajednice srpskih
opština praktično više ne postoji. Izgubila je svaki smisao novim
ustupcima koje je korumpirani srpski diktator napravio sa
svakim ko ima „bagač“ Vučićeve prljavštne. A, takvih je mnogo!
Čak i ako bi se uveo neki vid te vrste lokalne zajednice, bila bi
praktično na budžetu i po zakonima samoproglašenog Kosova, jer
Srbija tamo nema više nikakvih ingerencija. To je rezultat decenije
Vučićevih laži i svakodnevnog ekonomskog i propagandnog pakla,
koje je priredio i Srbima na Kosovu u Srbima u Srbiji (bez Kosova).
Pomenutog 21. oktobra 2023., uoči sastanka sa Kvintom, Vučić se
„obratio“ milionima preko svojih TV kanala ovako: „Danas će biti
verovatno jedan od najte`ih dana za mene i Srbiju pošto znam šta
donose predstavnici Kvinte, noćima zbog toga ne spavam, ne znam
da li bih vikao ili plakao od muke, ali uspećemo da Srbiju nikome ne
damo na poklon već da bude naša“.
Samo dobro upućeni u ove njegove „jeremijade“, znali su o čemu
se radi i da je reč o zadnjem činu nezapamćene veleizdaje, praktično
povlačenje svakog daljeg traga dr`ave Srbije na Kosovu.
Zli diktator je u ime svojih kriminalnih apetita, prokockao za deset
godina svaki politički kapital sa kojim je mogla da se obezbedi neka
vrsta „interne autonomije“ za građane srpske nacionalnosti u
opštinama na Kosovu.
Umesto toga, izolovao je region severne Kosovske Mitrovice i one
opštine koje se graniče sa centralnom Srbijom i pretvorio ih u
kriminalnu jazbinu njegove mafije. Narod je tako ostao prepušten
samovolji albanskih vlasti u Prištini sa jedne i Vučićevim kriminalcima,
sa druge.
Drugi dolazak Kvinte u Beograd, 31. janara 2024., tri meseca
nakon prethodnog dolaska, organizovan je sa namerom da se uputi
jasna poruka da će biti uvedene sankcije Vučićevoj mafiji, dakle i
njemu lično, zbog „nepobitnih“ dokaza o transregionalnom kriminalu u
koju je uključena i da će taj proces biti hitno aktiviran. Sa druge
strane, Vučić još nije javnosti u Srbiji saopštio da je pristao na
otvaranje diplomatsko konzularnih predstavništava Kosova u
Beogradu i Srbije na Kosovu.
Prema izvorima MT, ta buduća „srpska ambasada na Kosovu“,
mogla bi biti u samom centru Prištine, u bivšoj „Beogradskoj ulici“ u,
neposredno u blizini nekadašnjeg zdanja „Konzulata Kneževine Srbije“
(gde su svoju diplomatsku službu u Otomanskoj imperiji vršili i slavni
komediograf srpski Branislav Nušić i veliki poeta i diplomata, Milan
Rakić).
Ovaj njegov „pristanak“ tek treba da se formuliše u EK, kako ne bi
ispalo da su doslovno u pitanju ambasade. Međutim, članovi Kvinte su
protiv „peglanja“ tog termina. Ili ambasade, i razmene diplomata, ili
sankcije!
Tako će se ostvariti crna prognoza iz vremena vladavine Slobodana Miloševića, za koga se govorilo da će Srbiju vratiti na pred-
kumanovske granice (od pre Prvog svetskog rata).
I vratio ih je, baš u Kumanovu, takozvanim Kumanovskim
sporazumom (1999), a potvrdio ih je Aleksandar Vučić (2023/24), izvršavajući poslove Kvinte, EU, SAD, a posebno Velike Britanije, koja
nikada nije odustala od „balkanske kolonije“, koju iz nekog razloga
uporno smatra „svojom“.
Ali, da bi uspela diktatura Aleksandra Vučića i to kao „nagrada“ za
sve veleizdaje koje će obaviti, a pre svega onu sa Kosovom, trebalo je
pripremiti teren i dati mu „političku bazu“ unutar takozvanih
narodnjačkih partija zemalja članica Evropske unije.
Taj zadatak dobila je 2016. godine tadašnja poslanica
Demohrišćanske partije Nemačke u Evropskom parlamentu i
predsednica ženskog kluba Evropske narodne partije, Doris Pak.
Plan je bio savršen, utoliko što je zadatak EU/US propagande bio da
predstavi Vučića kao „pokajnika“, kome treba pomoći da se „pokaje i
popravi“. Doslovno tako je predstavljan u godinama koje su nastupile.
Da je to baš tako, govore činjenice. Naime, politički pokret pod
nazivom Evropska narodna partija (EPP), postala je tih godina
najveća i najuticajnija strana~ka organizacija u Evropskom
parlamentu, a, kako su svi mediji na Zapadu javili, 2016. godine, ta
velika evropska „narodnjačka porodica“ dobila je još jednu pridruženu
članicu, Vučićevu Srpsku naprednu stranku (SNS)!
Dana 15. novembra te 2016. godine, EPP na mre`i Twitter
pozdravlja Vučićevu kriminalnu organizaciju sa velikim oduševljenjem:
„Dobrodošli u porodicu!“
A, onda je krenula lavina podrške srpskom diktatoru.
Odmah je gore pomenuta Doris Pak dala izjavu u kojoj je rekla da
„Prijem Srpske napredne stranke u grupaciju Evropske narodne
partije (EPP) znači da će ta partija uvek biti u kontaktu sa ostalim
članicama i verujemo da se na taj način, ukoliko postoji potreba, može
čak unaprediti njeno ponašanje i politiku“.
Tako je ubrzo postalo jasno da je „narodnjački klub“ u Evropskom
parlamentu dobio zadatak „da pazi“ na Vučićevu stranku i pomaže gde
treba. Danas zvuči kao crni humor, ali, unutrašnja organizacija SNS
delo je „narodnjaka“ iz Evropskog parlamenta.
Još brže će postati jasno da su doslovno sve vođe takozvanih
„narodnjačkih“ partija u EP, shvatile ovo pravilno: kao poziv na
lukrativno udruživanje sa Aleksandrom Vučićem i njegovom političkom
i ekonomskom mafijom pa čak i sa kriminalnim podzemljem Srbije i
čitavog regiona. I to je u praksi realizovano.
Kako god bilo, Vučića su tada svom snagom podržavali i hvalili
tadašnji poslanici EP,
Među kojima i Eduard Kukan, tadašnji izvestilac za Srbiju, Dejvid
Mekalister, koji je inače bio i potpredsednik EPP, a posebno ga je „u
nebesa dizao“ Džozef Dol, predsednika Evropske narodne partije, koji
je u više navrata u saopštenjima slavila i Vučića i SNS. Svi ovde
pomenuti bili su „protomajstori“ koji su uveli Vučića u diktaturu,
postavili ga na vrh vlasti u Srbiji kao arhizlotvora, koji ima određene
ruke da uradi sve što su oni ikada želeli da vide.
Međutim, plan još većih zlotvora iz „angloameričke incijatice“ koji
nisu mislili dobro Srbiji ali ni Balkanu ni istočnoj Evropi, imao je
nameru da napravi „mesto u kome partije regiona mogu da imaju
novu platformu u kojoj će međusobno razgovorati i mislim da čak može
pomoći u pomirenju i pronalaženju prikladnog načina za
komuniciranje“, kako je to tumačila Doris Pak.
Tako su se u jednom momentu našle u Evropskom parlamentu i
nemačka Hrišćansko-demokratska unija (CDU) i mađarski Fides i
austrijska Narodna partija, a sa Balkana,
Savez vojvođanskih Mađara, albanska Demokratska partija i
makedonski VMRO-DPMNE, Demokratski savez Kosova,
bosanskohercegovačke partije Stranka demokratske akcije (SDA),
Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH),
HDZ 1990 i Partija demokratskog progresa (PDP) iz Republike
Srpske, pa čak i ukrajinska „Otadžbina“ Julije Timošenko i Ukrajinska
demokratska alijansa za reforme Vitalija Klička.
Ovo neverovatno „šareno“ društvo nikada nije uspostavilo nikakvu
normalnu međusobnu političku komunikaciju niti se složilo u bilo kakvoj
ideji ili ideologiji. Ali, jeste kad su u pitanju korisni „poslovi“ sa
milijardama evra i dolara profita.
Kad bi se sabrale samo pljačke Vučićeve Srpske napredne stranke
(SNS) i Plenkovićeve Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), plus
pljačke „bratskih“ bosansko-hercegovačkih „narodnjačkih“ stranaka,
mogla bi tim novcem da bude izgrađena jedna čitava manja država sa
par miliona stanovnika.
Mnoge vođe tih „evropskih narodnjaka“ obogatile su se preko svojih
„nacionalnih“ kompanija koje su se pojavile u Vučićevoj Srbiji kao
„investitori“, kao oni koji „otvaraju fabrike“ i kao oni koji čine „preporod
Srbije“. Sav prihod (osim poreza sa „olakšicama“) koji plaćaju u Srbiji,
išao je (i dalje ide) u „zemlje porekla“.
Ovaj čisto koruptivni „model“ Vučić je godinama koristio radi
političke podrške u institucijama EU i u Evropskom parlamentu.
Samo tako je moguće objasniti neke nestvarne udvaračke poze
ovog diktatora sa nekim vođama evropskih institucija. Kao i skoro
lascivna retorikaVučić-Makron, Vučić-Bilčik, a još ranije, Vučić pokojni Gvido Vestervele, ili Vučić- svrgnuti Sebastijan Kurc i slično).
Tri četvrtine svih preduzeća i kompanija iz zemalja Evropske unije,
došle su u Vučićevu Srbiju da naprave super-profit preko svojih
„narodnjačkih“ lidera i njihovih partija.
Tako je, samo tokom 2020. iz Holandije stiglo nešto preko 700
miliona evra ulaganja u nečiji privatni biznis od koga Srbija nema
ništa ili ima nešto poreskih dobiti koju „plaća“ dobitima od
najjeftinije radne snage u Evropi. Od Nemačke u istim periodu
stiglo je „ulaganje“ od blizu 350 miliona evra, po istom principu:
gazdama u Nemačkoj sve, Srbiji mrvice.
„Narodnjačke“ veze u Austriji, samo u pomenutoj 2022. godini
„okrenule“ su preko posredne kompanije blizu 160 miliona, a
Velika Britanija blizu 110 miliona evra.
Ovo treba pomnožiti sa osam godina za koje su evropski
„narodnjaci“ navod o ulagali u Srbiju, a zapravo brutalno profitirali u
njoj, otimali preko Vučića milione iz srpskog budžeta, samo da bi ovaj
diktator imao „političku podršku“ u Evropskom parlamentu i svim
evropskim institucijama.
Stvari su postale potpuno jasne kad je samodržac iz Srbije 1. juna
2022. godine uputio „toplu“ čestitku Manfredu Veberu (Weber) na
izboru za predsednika Evropske narodne partije (EPP). Vreme slanja:
duboka noć, iza 00:00 časova, a sadržaj čestitke, između ostalog,
izgleda ovako:
„Uveren sam da će pod Vašim rukovodstvom progresivne ideje
narodnih partija Evrope doživeti novi zamah, kao i da ćemo
zajedno raditi na rešavanju izazova koji su pred nama. SNS će
Vam u tom poduhvatu biti pouzdan partner!“
Ponudio je Vučić „narodnjačkim“ preduzetnicima iz EU i čitave
Evrope da učestvuju u izgradnju objekata za Expo 2027. godine, i to
pod uslovima koje nigde neće dobiti u pristojnom svetu. Ali, u zamenu
za snažnu političku podrš ku da svoje „paralelne“ kriminalne poslove i
dalje radi sa pozicije nedodirljivog diktatora.
Međutim, „đavo je odneo šalu“, od tada pa do danas, mnogo šta se
promenilo, pa i sastav Evropskog parlamenta. Došao je neopozivi kraj
Vučićeve „zlatne decenije“ a njegov znojavi i slinavi TV cirkus dolazi
na naplatu.
Promenio je retoriku i njegov omiljeni „narodnjak“, Manfred Veber.
On mu je još u novembru prošle godine „okrenuo leđa“, saopštavajući i
ovako nešto: „Sa rukovodstvom Srbije i sa predsednikom Vučićem
smo imali neke delove zbog kojih smo bili zabrinuti, na primer, to što nisu uvedene sve sankcije Rusiji za nas nije prihvatljivo, to
smo tražili. Postoje i druge stvari gde nas brine šira perspektiva“
Par meseci kasnije, Vučić odlazi u Davos (Švajcarska) gde je
prisustvovao Svetskom ekonomskom forumu. A, tamo, kako je sam
priznao, „gledali su me kao da sam pokrao izbore“.
Pomoć je potražio od predsednice EK, Ursule Fon Der Lajen, žene
koja ima očiglednu nameru da uništi Evropsku uniju, beskonačnom
pljačkom poreskih obveznika zemalja članica, da bi namirila
manijakalne potrebe režima u Kijevu.
Vučićev razgovor sa njom ticao se „namirenja“ interesa
samoproglašenog Kosova. Tačnije (i provereno od strane diplomatskih
izvora ovog magazina), Fon Der Lajenova je u Davosu od Vučića
tražila potpuni prekid platnog prometa Srbije sa Kosovom. Odredila je
i „cenu“, kroz „plana rasta Srbije“ koji je ona kroz akta Evropske
komisije odredila. Sve se brzo desilo. Dinar se povlači, evro se uvodi.
Država Srbija i na taj način više ne postoji na Kosovu.
U potpunom ludilu, ne znajući šta da kaže javnosti u Srbiji (većina još
ne zna razmere strahote koju je naneo ovoj državi kroz veleizdajnička
akta koja je potpisivao godinama, progone ljudi i pljačke biblijskih
razmera), počeo je da najavljuje nekakve sumanute poslove iz
„energetske agende“. Tako je nabrajao, kao da bunca u snu:
„Pravićemo uz velike privatne investicije iz Amerike ili iz drugih
zemalja, ogromne solarne panele. Radićemo nove vetroparkove, ali
ono što je problem, to što vi morate da balansirate tu energiju…
Moramo da gradimo i reverzibilne elektrane i da će zato izgradnja
RHE Bistrica i Đerdapa 3 biti od prioritetnog značaja…To je mnogo
novca i za to je potrebna podrška Evrope ili da dobijemo najjeftiniji
mogući novac, a da opet vodimo računa o stopi javnog duga i deficitu
i da ne ugrozimo svoju finansijsku stabilnost…Ne želim da takve stvari
koristim za unutrašnje potrebe, ja ovde predstavljam celu zemlju,
predstavljam i one koje vode najprljaviju kampanju protiv mene
svakog dana“.
Međutim, Vučićev „lanac Svetog Antuna“ je pukao. Para za ovu
zabavu više nema, a Expo 2027. je daleko i neće ga dočekati na
vlasti. Nova zaduženje bi prešla limit posle koga sledi potpun haos, a
to EU ne treba. Ni on im više ne treba.
U toku noći, par dana nakon što se „osvestio“ od onoga što su mu
predstavnici Kvinte saopštili, Vučić „hitno“ okuplja odabrane članove
Srpske napredne stranke i na zatvorenom sastanku saopštava da će
Rezolucija Evropskog parlamenta biti „mačji kašalj“ za sankcije koje
im „vise nad glavom“.
Glosa
Za stolom sa Amerikom svako je izgubio
Jedan veliki evropski lider, slavni general Šarl De Gol, pokušao je da
od ključnih država i ekonomija Evrope realizuje ideju o trilateralnoj
osovini o pitanjima spoljne politike sa svojim tadašnjim britanskim i
američkim kolegama (akt u istoriji poznat kao „Fušeov Plan“). To nikad
nije uspelo. Za stolom sa anglo-američkim društvom, svako je izgubio.
Rusija te „ravnoteže“ uspostavlja na drugom terenu i drugim
sredstvima. Onim sredstvima koje su tim veleimperijama dobro
poznate.