Uvodnik
(Pr)osudite sami
Oslobodilački pokret Srbije
Milovan Brkić
Posle dolaska na vlast DOS-a (Demokratska opozicija Srbije) obuzeo me je strah da će jurišnici Zorana Đinđića i njegovih saboraca u borbi za vlast, promeniti nazive mnogih ulica i da će one koje nose imena Jelene Ćetković, Zage Malivuk, sestara Vukomirović, Nate Jeličić, Nade i Veljka Dugoševića i stotine drugih, zameniti nazivima – Đinđićeve bulevar, Koštuničino sokače…
Mlađi građani se ne sećaju u kojim mukama su umirale pomenute junakinje, koje su, posle rata, proglašene za narodne heroje i date im ulice. One nisu dočekale slobodu.
Ovih dana studenti, pod šatorima, protestvuju ispred Vlade Srbije, osvajajući slobodu za sve nas.
Studenski oslobodilački pokret je ušao u svaku kuću, oslobodio je straha ljude u svakom selu, varoši, palanki, gradu, po celoj Srbiji.
Šizofreni diktator i njegova mala grupa pedera po ceo bogovetni dan nam, mesecima, preti pobedom. “Pobedio sam obojenu revoluciju“‘ likuje Vučić, najavljujući da će pokrasti još milijardi i ostaviti nas bez nade da ćemo preživeti.
Umesto po šumama i gorama naše zemlje ponosne, srpski studenti su marširali drumovima, od Subotice, preko Novog Sada, preko Smederva do Niša, a iz Niša preko Kragujevca do Beograda…
Filmovi Konjuh planinom, Igmanski marš, Kozara, podsećaju kako su po ciči zimi pratizanske jedinice prelazile preko Igmana, Konjuh planine, a mnogi zaledjeni ostali u smetovima…
Danas su srpski studenti, krećući se prema slobodi, oslobađali teritorije na kojima su živeli porobljeni ljudi, koja je zločinačka pljačkaška i narko družina pretvorila u roblje.
Videli smo krvave tabane sudenata koji su pešačili Evropom i dočekivani sa ushićenjem i velikim poštovanjem od Nemaca, Holanđana, Belgijanaca…
Studenski oslobodilački pokret je unikatan. Ući će u istoriju. Podstakao je milione građana evropskih država da se trgnu, da počnu da razmišljaju o slobodi. Padaju vlade, ministri, predsednici država.
Na svetlo dana su srpski studenti izveli štakore iz Evropske komisije, iz Evropskog parlamenta, evropskih institucija u kojima evropski komesrai i govna iz evropskih država planiraju da nastave da satiru Srbiju, da je smatraju kolonijom za eksploataciju minerala, ruda, vode, za smeštaj nuklearnog otpada, radne snage, da nas reketiraju, udarju Vučića i njegovu pedersku armadu i narko bosove po dupetu i podstiču da budu prema nama još brutalniji.
Kada oslobodilački pokreti potroše energiju i ljudstvo, onda se, istorija nas uči, pojavljuju oslobodilačke armije! Od njih strahuju nakaze poput komesarki Usrlje fon der Lajen, Marte Kos, Kaja Kalsa, Antonio Kosta, Emanuel Makron… Kada bi se nekoliko njih zakoprcalo, pobegli bi u mišje rupe i prestali da na nas dižu ….
Kada su sunarodnici Franca Merca streljai đake u Kragujevcu, profesor je uzviknuo – Pucajte, ja i sada držim čas. Rektor Vladan Đokić se pokazao kao streljani profesor u Kragujevcu! Dok mu je smrću i zatvorom pretio Vučić, Ane Brnabić, premijer Macut, ministar-svinja Dejan Vuk Stanković, rektor je slegao ramenima, odgovarajući im da mogu da pucaju, on stoji iza svojih studenata.
Zašto ispisujem ove redove?
Da podsetim građane Srbije da nakon dolaska slobode, moramo, odmah Uredbom uvesti da svi učesnici studentskih protesta, koji ostanu invalidi, od pešačenja, dehridriranja, budu proglačeni za junake, heroje, da za posledice od višemesečnog ratovanja sa Vučićevom hordom, budu zbrinuti. Da njihovo žtvovanje ne zaboravimo, i opet dovedemo druge fukare na vlast. Poput Miroslava Aleksica i drugih skotova iz opozicije. Na dan kada se raspravlja o zaduživanju nekoliko milijardi dinara i evra, Aleksić pominje da Siniša Mali nije platio alimentaciju. Ne pominje i ne pita kuda idu ti karediti, milijarde evra koje se pljačkaju, a njega to ne zanima. On skreće pažnju sa tih zločina, poslanika interesuje neplaćena alimentacija Siniše Malog, a ne njegove televizijske stanice, novine, kompanije, stanovi i računi u inostranim i domaćim bankama.
Jesmo li spremni za osmu ofanzivu?