POSTMODERNIZAM je drugo ime za laž. Srbija je ime za istinu. Hristovu istinu, istinu Istine. Zato Srbija i postmodernizam ne idu zajedno.
I srpski predsjednik ne može da se ponaša dvosmisleno. Može da bude suzdržan, uman, mudar, ali ne može da istovremeno laže i istinuje.
Aleksandar Vučić je često pokušavao upravo to. Da zadovolji i istinu i laž. No tako ne biva. Ideologija kompromisa vodi ka porazu.
Kosovsko opredjeljenje i Evroprajd zahtijevaju umnost i staloženost, ali ne i laž.
Jer Srbi gube svaki put kada prigle laž.
Godine 1918. smo pomiješali istinu Solunca sa lažju fledvebela i tragično platili cijenu.
Godine 1945. smi pomiješali istinu borca za opstanak sa lažju komunizma i izgubili i državu i pokoljenja ubijena i umrtvljena dušom u decenijama bespuća.
Godine 1999. smo istinu otpora Imperiji zla pomiješali sa lažju jugoslobizma pa smo i pored junaka sa Košara morali da se povučemo sa Svete Zemlje.
Kako onda Srbija – naša Istina – da živi u sprezi sa lažju?
Zato: danas, kada se vlast Srbije odvojila od Srbije, kada je kordon policije upotrebljen da slomi kičmu Srbije, kada je sve nama Sveto popljuvano u tangu spregnute laži i simboličkog patriotizma, jedino jasno jeste to da vlast Srbije nije Srbija nego njena kolonijalna uprava dostojna prezrenja
I zato treba da znate da se svi mi Srbi koji znamo da je samo Srbija, ime osvećeno od Časlava do Kajmakčalana, naše ničim omeđeno Otačastvo – mi se stidimo vaše laži, vaše sile, vašeg vazalstva, vaše malodušnosti.
Mi, spremni da život damo za Srbiju, da djecu podarimo Srbiji – mi vas se stidimo.
A Bog vidi i zna.
I sveti Sava koji nije danas na koljenima već se prostro dušom nebeskom pred Prestolom Svemogućeg.
U imenu Božijem je sud i pravda.
Toliko i vi, makijavelisti, veberovci i bezličnosti treba da znate.