Psihološkinja Ana Mirković, govoreći o protestima protiv litijuma, kaže da su ovo prvi protesti protiv razaranja zemlje, a ne ideologije, kao i da „rudarska kolonija“ nije zemlja u kojoj treba da živimo.
„Meni se čini da je ljudima dosta svega, da su zbunjeni, da ne znaju kome da veruju… To u ovom trenutku zaista jesu ljudi od struke, neko ko sa puno znanja prenosi informaciju. Volela bih da u medijskom prostoru imamo više takvih osoba, jer nacionalni mediji agresivno kreiraju kult ličnosti predsednika, da ne možete da se otrgnete. Posle sat vremena krenem da razmišljam da li sa mojim kritičkim mišljenjem nešto nije u redu – evo ovaj čovek (misleći na Vučića) je rešio sve civilizacijske probleme, dao nam je sve što nikada nismo imali, a ja sam kritična građana prema svakom sistemu“, navodi naša sagovornica.
Sve ovo je, kako objašnjava, zbog nedostatka medijske pismenosti, a osvrnula se i na izjave Ane Brnabić koja kaže da se Šolakovi mediji koriste da bi se otela država.
„Naš indeks medijske pismenosti je na niskom nivou. Takve poruke zbunjuju ljude i onda ne veruju nikome i ničemu. Oni žele jednoumlje. Ne postoji javni nastup, a da se ne zahvali predsedniku. Meni smeta što narativ koji plasiraju vređa inteligenciju prosečnog građanina. Mene su prozivali da sam Šolakovka – medijska nepismenost podrazumeva da ste skloni predrasudama i stereoptima. To je neprihvatljivo u 21. veku“, kaže za N1.
„Podrška Vučiću: Mediji koji nameću sliku društva, zaposleni u javnom sektoru i oni koji se plaše“
Govoreći o podršci Vučiću, navodi da je njen subjektivni osećaj da je ona niska i da mu jako mali broj ljudi veruje.
„S jedne strane znamo da mediji kontrolišu sliku društva, a sa druge strane imamo oko 700 hiljada zaposlenih u državnom aparatu koji su svi marionete i moraju da odlaze, dolaze, posećuju, tapšu… Sa treće strane veliki je strah. Mislim da se ljudi boje da izraze stav. Mi živimo u trenutku gde je ljudima koji vode ovu državu apsolutno neprihvatljivo da čuju bilo šta što nije u skladu s onim što oni propagiraju“, ističe psihološkinja.
Osvrnula se i na pad poverenja u opoziciju, navodeći da opozicioni lideri moraju da se posvete direktnoj komunikaciji sa građanima.
„Čini mi se da bi opozicioni lideri morali više vremena da posvete direktnoj komunikaciji sa građanima. Poslanike vladajuće stranke vidim kao provokatore, ljude koji nemamo kapacitete za komunikaciju, niti veštinu koja bi im omogućila empatiju sa drugim ljudima i nemaju toleranciju. Mnogi od njih nisu izgradili svest da predstavljaju određenu grupu građana. to nije primereno ulozi koju obavljaju“, objašnjava sagovornica N1.
Marković kaže da parlament treba da bude mesto za dijalog.
„Parlament treba da služi kao mesto za dijalog. Mnogi predstavnici opozicije govore stvari sa kojima se slažem, ali često upadnu u otvorene konflikte. Sve što rade je apsolutni čist interes“, kazala je.
Navodi i da se nada da će protesti opstati.
„Volela bih da protesti opstanu. Ali vlast dobro zna da što duže ljudi ostaju na ulici, a sa manje efekata svoje aktivnosti, ljudi počnu da razmišljaju ‘ovo nije način, možda ne mogu da promenim’ – kad se nešto duže razvuče, plašim se da neće uspeti. Prvi put proterstujemo protiv razaranja zemlje, ne protiv ideologije. Rudarska kolonija nije zemlja u kojoj želimo da živimo – pogledajte kako izgledaju Bor i Majdanpek“, zaključila je.