Đakon Nikolaj Sapsaj, rođeni Beograđanin, doktorand Kijevske duhovne akademije, nije mogao da pretpostavi da će se u četvrtak ujutru probuditi u državi u kojoj je proglašeno ratno stanje i da neće moći da se vrati s porodicom u Kijev.
Za „Politiku” je juče po podne iz Vinice, gde se nalazi s porodicom, opisivao munjevito smenjivanje događaja. Nikolaj je, inače, na samom početku ove godine rukopoložen u čin đakona u Florovskom manastiru rukom mitropolita kijevskog i cele Ukrajine Onufrija, poglavara Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije. Potiče iz ugledne ruske svešteničke porodice i nastavlja tradiciju oca Grigorija, srpskog sveštenika, i dede Nestora, ruskog episkopa.
Sapsaj opisuje da je prošle nedelje, posle liturgije u Blagoveštenjskom hramu u Kijevu, gde trenutno služi tokom doktorskih studija na Kijevskoj duhovnoj akademiji, rešio sa suprugom da na nekoliko dana odu do njenih roditelja u Vinicu sa ćerkicom Nikolinom. Nisu ni slutili da će tu morati i da ostanu.
– Boravak u Vinici iskoristili smo da posetimo ženski Brailovski manastir, gde je privremeno sedište mitropolita vinickog i barskog Varsonofija jer su administrativni centar Vinicke eparhije još od kraja 2018. godine pravnim mahinacijama oteli predstavnici raskolničke frakcije „Pravoslavne crkve Ukrajine”. Kada je u sredu uveče u Ukrajini bilo uvedeno vanredno stanje, nisam se previše na to obazirao. Mislio sam da ujutru vidim koje su izmene donesene u svakodnevnom životu. I umesto da u četvrtak ustanemo uz budilnik i krenemo nazad za Kijev, malo pre šest sati probudile su nas vazdušne sirene. Probudili smo se u državi gde je uvedeno ratno stanje – kaže Nikolaj.
Razmišljajući šta da čine, uz neprestano odgovaranje na zabrinute poruke i pozive iz Srbije, mladi roditelji odlučili su da, ipak, ostanu tu gde jesu, a uskoro su shvatili da su doneli ispravnu odluku jer ne bi ni mogli da uđu u Kijev, niti da izađu iz zemlje.

(Foto: Lična arhiva)
– Ostanak su podržali i moji roditelji, koji su se zatekli u sličnoj situaciji sa mnom u Beogradu 1999. Otac mi je rekao da kao što je on ostao s vernim narodom u državi gde je rukopoložen u vreme kada je ljudima podrška bila najpotrebnija, tako isto razume svešteničku dužnost da budem u ovo ratno doba s narodom gde vršim đakonsku službu. Svakim danom situacija u Ukrajini se munjevito menja. Da smo kojim slučajem krenuli za Kijev, ne bismo uspeli da uđemo u grad jer su već u petak bili blokirani ulazi sa zapadne strane, a i na samom putu do Kijeva bilo je uništeno nekoliko mostova i na nekoliko mesta su bačene bombe na sam kolovoz. Da smo krenuli na granicu, pitanje je da li bismo i dok pišem ovaj tekst još uvek stigli do nje, jer su kolone kilometarske. U Ukrajini je ovih dana na snazi i policijski čas, stoga je od 22 do sedam zabranjeno kretanje. Dok sam pisao ovaj tekst, u Kijevu su produžili taj period, te je zabrana kretanja od 17 do osam časova – kaže nam Nikolaj.
U hramovima Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC) Moskovske patrijaršije služe se bogosluženja, ali zbog policijskog časa njihova je satnica promenjena, a u svim crkvama se uznosi posebna molitva za mir. Takođe, po blagoslovu mitropolita kijevskog i sve Ukrajine Onufrija, eparhije i manastiri UPC pozvani su da organizuju pomoć izbeglicama i svim žrtvama ratnih dejstava u Ukrajini, a svi podrumi kijevskih hramova otvoreni su za mogućnost da budu skloništa od granatiranja i bombardovanja.
– U Vinici, u hramu gde služi tast, prva liturgija je obično bila u 6.30, ali sada počinje sat kasnije. Važno je da se bogosluženja odvijaju i za vreme ratnog stanja. U petak uveče i u subotu na Zadušnice na bogosluženjima je bilo znatno manje ljudi nego obično jer su mnogi otputovali, neko u drugi grad, neko na selo, a neko se zaputio prema granici. Mada ljudi mahom ostaju kod kuće. Situacija je kao kada je bio uveden karantin zbog kovida, samo što se sad tokom dana i noći mogu čuti vazdušne sirene. U vrtlogu informacija i dezinformacija, kada ljudi dolaze do granica depresije, patnje, straha ili mržnje, neophodno je distancirati se na neko vreme od svega toga. Barem nakratko. Jer gde god da se nađete, u kući, prodavnici, na pumpi, u apoteci, svi samo pričaju jedno te isto. I svako ima svoje viđenje, svoj izvor, svoju viziju koju pokušava da nametne ostalima, što neretko dovodi i do svađa i prepirki čak nasred ulice. Zato i ne čudi da mnogi izlaz iz toga traže upravo u hramu, u molitvi tokom bogosluženja koje je vanvremensko i nadzemaljsko. Ali ljudi dolaze i za savet, za molitvu za mir jer je ova situacija podelila mnoge ukućane, mnoge porodice su zauzele suprotne strane – priča nam Nikolaj.
Dodaje i da je u Kijevu trenutno pravo ratno stanje, kao i da je situacija veoma napeta, a gradske vlasti pokušavaju da to smanje uvođenjem dužeg policijskog časa.
– Otkako je uvedeno ratno stanje u državi, Ukrajinska pravoslavna crkva je nastavila da molitveno podržava svu svoju duhovnu decu. Služili su se molebni za mir. Tokom liturgije čita se posebna molitva da nastane mir i da sva duhovna čeda ostanu nepovređena. Usledilo je i zvanično obraćanje mitropolita kijevskog i sve Ukrajine Onufrija u kojem se moli za mir, za Ukrajinu, za vojnike i narod, i umoljava ruskog predsednika da se prekinu ratna dešavanja, da se ne bi ponovio Kainov greh bratoubilačkog rata. Jer, kako je naveo mitropolit Onufrije, ukrajinski i ruski narod su primili krštenje na Dnjepru. Osim reči i molitve, mitropolit Onufrije je blagoslovio da hramovi i manastiri svih eparhija Ukrajinske pravoslavne crkve daju utočište svima kojima su potrebni smeštaj i zaklon. Tako se u Kijevsko-pečerskoj i Počajevskoj lavri pored neometanog odvijanja bogosluženja mogu sresti i ljudi koji su došli da nađu mir i utočište. Pratićemo dalje tok dešavanja uz molitvu da nastane mir u Ukrajini i među slovenskom braćom – zaključuje đakon Nikolaj Sapsaj.
Patrijarh Kiril: Pružiti pomoć izbeglicama, izbeći civilne žrtve
U četvrtak kasno po podne vernoj deci Ruske pravoslavne crkve obratio se i patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, navodeći da sa dubokim bolom u srcu doživljava patnju ljudi izazvanu onim što se trenutno dešava i da kao predstojatelj crkve čija je pastva u Rusiji, Ukrajini i mnogim drugim zemljama, duboko saoseća sa svima pogođenima. Patrijarh Kiril pozvao je sve strane u sukobu da učine sve da se izbegnu civilne žrtve, a arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i vernike da pruže svaku pomoć izbeglicama.
„Ruski i ukrajinski narod imaju zajedničku viševekovnu istoriju, koja datira još od krštenja Rusije od Svetog kneza Vladimira. Verujem da će ova bogomdana zajednica pomoći da se prevaziđu podele i protivrečnosti koje su dovele do sadašnjeg sukoba. Pozivam svu punoću Ruske pravoslavne crkve da uznese usrdnu molitvu za brzo uspostavljanje mira”, naveo je patrijarh Kiril.
SPC: svaka žrtva je gubitak za sve
Svaki rat je tragedija, a za nas je bolna činjenica da su se sukobile dve bratske države i dva potpuno bliska bratska naroda iste vere, čije su istorija i kultura neraskidivo isprepletane, saopštila je Srpska pravoslavna crkva u petak kasno po podne, posle sastanka patrijarha srpskog Porfirija i predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
„Otuda je svaka žrtva gubitak za sve. Srpska pravoslavna crkva upućuje Gospodu, tvorcu mira, molitve da što pre prestane upotreba oružja i da otpočne dijalog o izlasku iz krize”, navodi se u saopštenju.
Dodaje se i da su, pošto je predsednik Vučić upoznao patrijarha sa odlukama koje će srpski državni vrh doneti u vezi sa situacijom u Ukrajini, a koje je nešto kasnije i predsednik saopštio naciji, poglavar SPC i predsednik države istakli veliku zabrinutost i izrazili nadu da će sukobi biti brzo okončani.