U slučaju Grdeličke klisure, u trenucima kada smo gledali kako zid pada jednom, pa drugi, pa treći put – nadležni su govorili kao i u slučaju Novog Sada: „istraga će pokazati“ i „institucije rade svoj posao“. Od tada je prošlo šest godina i i dalje ne znamo da li je za propuste iko ikada kažnjen, da li je uopšte sprovedena tužilačka istraga ili pokrenut sudski postupak.
Kada se 2018. godine obrušila kosina odnosno potporni zid pre puštanja u rad autoputa, nije padao sneg kao ovih dana. Ali se govorilo da će pasti funkcije i da će se naći odgovorni.
Ministarka Zorana Mihajlović, koja je tada bila na čelu Ministarstva građevine, saobraćaja i infrastrukture, kazala je da će sve to poskupeti radove za sedam miliona evra i da je čak i BIA uključena u čitavu istragu.
„BIA je naravno angažovana već duži vremenski period na gotovo svim infrastrukturnim projektima. Nemojte da zaboravite da su u pitanju ogromni infrastrukturni projekti koji traju dugi niz godina“, rekla je 2019. godine Zorana Mihajlović.
Uputili smo im zahtev za informacije, jer o odgovornima do danas nismo čuli ni reč od strane BIA, Ministarstva građevine i Ministarstva pravde.
„Samo parcijalno možemo da vidimo – kao sad u ovoj najnovijoj tužbi Integrala protiv Azvira da su im ostali dužni neki novac, da je država Azviru isplatila kompletnu sumu bez odbijanja bilo kakvih troškova vezanih za kvalitet radova, koji su očito katastrofa. Umesto da kažemo da nešto košta kao Svetog Petra kajgana – bolje recite košta nas kao Srbe autoput kroz Grdeličku klisuru. Dok sam pratio jedno vreme, to je sve išlo iz budžeta Republike Srbije, svaki put je budžet imao stavku koja se odnosila na saniranje kosina, to su bili milioni i milioni evra“, kaže za N1 Danijel Dašić, građevinski inženjer i aktivista.
Tri puta je dolazilo do obrušavanja potpornih zidova u Grdeličkoj klisuri tokom radova. Predsednik, a i ostali iz Vlade Srbije govorili su da je ovo graditeljski poduhvat veka i svakako, ono što je napravljeno, jeste graditeljsko čudo.
„Geološka ispitivanja stara 50, 60 godina su pokazivala da ovo nije mesto za postavljanje potpornih zidova. Kompletno su sve kritične deonice morale da budu sanirane. Svaki put kad zasečete u brdo koje je klizište i pokušate da stavite potporni zid, vi povećavate težinu i opasnost“, rekao je Dašić.
Po završetku radova, ubeđivali su nas da je propadanje na asfaltu zapravo „dezintegracija“ istog.
„To stanje, kad vi vidite te pukotine i asfalt koji se raspada… I onda dobijete Ministarstvo koje u Vujakliji nađe drugu reč a isto značenje i time odgovori da to nije to“, navodi inženjer Dašić.
Mnogi koji su ovakvu gradnju Koridora 10 kroz Grdeličku klisuru kritikovali, tvrdili da nisu protiv autoputa. Jeste neophodan, posebno u 21. veku.