Nenad Jezdić je bio jedini glumac na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP) koji nije podigao crveni indeks posle poslednjeg izvođenja predstave “Putujuće pozorište Šopalović”. Usledili su napadi i salve uvreda na društvenim mrežama, poneka reč podrške na njima, ali i odbrana od kolega i njegovo ćutanje. Profesorka Fakulteta dramskih umetnosti Milena Dragićević Šešić objašnjava da u Srbiji trenutno žive dve grupe gnevnih i frustriranih ljudi, a da iz nemoći proizilaze ogromni izlivi neprijatnosti i visok stepen netolerancije, posebno prema javnim ličnostima za koje se očekuje da pruže podršku.
Nenad Jezdić nije želeo da komentariše napade koji su počeli pošto je na društvenim mrežama objavljlen snimak naklona publici posle predstave “Putujuće pozorište Šopalović”.
Komentari ispod snimka objavljenog na mreži “X” su podjednako uvredljivi, bez obzira sa koje strane dolaze.
Profesorka FDU Milena Dragićević Šešić za N1 kaže da u našem društvu trenutno žive dve grupe gnevnih i frustriranih građana. Jedni su frustrirani jer već godinu dana podržavaju studente, a vlast ne čini ništa da omogući pravedne i fer izbore. Ogorčeni su jer koruptivna država nastavlja da bude koruptivna, dodaje.
S druge strane su oni koji misle da Srbija ima najboljeg predsednika, ali je frustrirana jer im se čini da bi vlast morala da spreči onaj drugi deo da radi to što radi i da vlast ne radi dovoljno dobro ako ne primenjuje nasilje.
“Situacija se pogoršava svakim danom i ta nemoć posle godinu dana ozbiljnog ukazivanja na propuste, doživljavamo još gore represije i zloupotrebe funkcija… Iz te nemoći, iz želje da pokažemo jedinstvo, otuda dolazi do ogromnih izliva neprijatnosti prema onima koji nisu spremni da pokažu to jedinstvo. Izrazito visok stepen netolerancije se pokazuje ako te osobe dolaze iz javne sfere“, objašnjava profesorka Dragićević Šešić.
Dodaje da je Nenad Jezdić prepoznat kao javna ličnost i da se od njega očekuje da podrži ono što je očigledno, posebno u situaciji kada se glumci izbacuju iz Narodnog pozorišta i zabranjuje im se sloboda izražavanja.
„Pa se ljudi izbezume da bi neko iz glumačkog sveta mogao da podržava nekoga ko to radi“, kazala je profesorka.
Ističe da ju je i pored svega začudio takav izliv netrpeljivosti prema glumcu i da bi umesto agresivnog napada produktivniji čin pokazivana neslaganja bio – ignorisanje.
Kao primer navodi norveškog pisca Knuta Hamsuna, čije knjige su čitaoci vraćali pošto se nisu slagali sa njegovim političkim stavovima.
Studenti kao dete koje preti bombom, vlast kao alkoholisani roditelj koji se ceri
A kakav je politički stav Nenada Jezdića javnost pretpostavlja, pre svega zahvaljujući njegovom pojavljivanju na otvaranju auto-puta „Miloš Veliki“, gde je 2019. godine u kostimu Miloša Obrenovića čitao istoimenu monodramu po tekstu Milovana Vitezovića.
Na kritike koje su usledile posle tog događaja, on je poručio da smo kao narod skloni paranoji i da „silnu dangubu napravismo da bi se bavili ogovaranjem“, preneli su tada mediji.
„Iskreno se radujem velikoj i važnoj stvari, kako za nas, tako i za one generacije koje dolaze za nama. Ovaj događaj od pre dva dana nije u suprotnosti sa svim što sam pre radio i govorio prilikom sličnih prigoda. Politikom nemam nameru da se bavim. Zašto politizovati nesto što jeste deo mog posla”, rekao je tada Jezdić, a preneo Blic.
Samo dva meseca ranije glumac je u Palati Srbija u prisustvu predsednika Aleksandra Vučića predstavljen kao član Nacionalnog tima za preporod sela Srbije.
Život na selu i bavljenje poljoprivredom Jezdić je promovisao u jeku borbe protiv otvaranja rudnika litijuma u Srbiji. U avgustu prošle godine je za medije rekao da bi na 400 hektara zemlje u Jadru godišnje moglo da rodi četiri miliona kilograma šljiva, a komentarišući proteste protiv litijuma kazao je da su „ovo dani koji su preko potrebni svima“.
„Ništa lepše i ništa veće od naroda složnog i ujedinjenog“, rekao je za Betu glumac koji i živi na selu.
Njegov stav o studentskim protestima i njihovim zahtevima javnost u Srbiji je mogla da sazna tek pre nekoliko dana, pošto se na društvenim mrežama pojavio snimak s predstave, i to na osnovu intervjua koji je još u martu dao za banjalučke „Nezavisne novine“ kada je boravio u Prijedoru i Istočnom Sarajevu, gde je izveo monodramu „Knjiga o Milutinu“.
„Uz osećanje ogromne odgovornosti za javno izrečenu reč i punom svešću o tome razmišljam da su i vlast i studenti na pozicijama nekakve bizarne opijenosti svojim uspehom i značajem koji imaju u ovim danima koji nam dolaze“, govorio je tada Jezdić, uporedivši studente sa detetom zaključanim u toaletu koje preti da će aktivirati bombu i izvršiti devastaciju svega, a vlast sa alkoholisanim roditeljem koji se „ceri ispred vrata i preti ‚ne smeš, slabi si‘ ili ‚ajde pucaj, pucaj“.
Kako je rekao, ni jedni ni drugi nisu Srbija koja nam je potrebna. Istakao je da je sistem kriv „za propust koji je odneo šesnaest života. Taj sistem naprosto mora da postane drugačiji, ali ne bih da se taj sistem menja crvenom rukavicom i da se stvari tako generalizuju i presuđuju“, kazao je tom prilikom.
Studentske proteste je opisao i kao generacijski jaz. „Studenti su siti jer se hrane svojom mladošću, silinom i prirodom karakterističnom za njihov uzrast, a ovi drugi, opet, siti i nabrekli od svoje vlasti, hoće da i dalje taj isti princip sprovode”.
Jezdić je zaključio da rizikujemo da nam stvarno svima ruke postanu krvave.
“Postoji autoritativan režim, a odjednom imamo i drugu stranu koja, identičnim principom vođena, traži od nas podršku i odjednom smo prinuđeni svi da se izjašnjavamo i prisiljavaju nas na nekakav referendumski koncept ‘za ili protiv’ iliti ‘ko misli drugačije nije naš’”, ocenio je glumac u intervjuu iz marta.
Profesorka Dragićević Šešić kaže da ni ona za ovaj intervju nije znala i da to pokazuje da u Srbiji postoje dve grupe gnevnih, a da ako ne pripadate nijednoj ogročenoj strani i niste dovoljno kritični prema merilima jednih ili drugih – za vas su mediji zatvoreni.
Kolege brane pravo na stav
Odluka Jezdića da ne podigne studentski indeks na kraju predstave nije naišla na javno negodovanje njegovih kolega, kao što od njih nije dobio ni preteranu javnu podršku zbog vulgarnih napada koji su usledili.
Glumac Milan Marić je na mreži „X“ napisao da je Jezdić sa stavom koji ima pošteniji od pritajenih guja.
Glumac Nedim Nezirović saglasan je sa Marićem.„Sinoć sam to video i apsolutno bih stao iza onoga što je naveo Milan Marić. Ta vrsta diskriminacije zbog mišljenja je nešto protiv čega se mi borimo. Segregacija u koju nas gura ova vlast ne bi trebalo da bude jezik kojim govorimo. Apsolutno podržavam Marićev potez. Diskriminacija s bilo koje strane je nešto protiv čega svako društvo treba da se bori. Svako ima pravo na svoj stav i to je potpuno normalno“, rekao Nezirović.
Gorica Popović kazala je da svako ima svoje mišljenje, pa tako i ona o društvenim dešavanjima i da čvrsto stoji iza njega.
„Prosto, svako ima svoje mišljenje – i ja svoje imam o svim ovim društvenim dešavanjima, i stojim čvrsto iza njega. Pretpostavljam da i oni tako stoje iza svojih mišljenja“, kazala je glumica.
Branko Vidaković je pomirljivo upitao: „Ne slaže se sa nama ostalima – pa dobro, zar je to toliko strašno?“
Akademik Dušan Kovačević je za N1 kazao da je osuda Jezdića posle 30 godina rada „u najmanju ruku nepristojna“.
Kovačević je istakao da Jezdića „ne sme da osudi niko ko nije uradio više od njega“.
„Onaj ko je uradio više i bolje od njega, sme da se javi, a oni koji su ispod tog nivoa koji je on uložio, i život i rad – ne bi smeli da ga pominju”, kazao je Dušan Kovačević.
U odbranu Jezdića stala je i Olja Bećković koja je u Utisku nedelje studenta Vladimira Đorđevića iz Mionice pitala: „Zar ne bi trebalo da se očekuje od vaše generacije da Nenad Jezdić ima pravo i da ne podigne ruku? Da mu se dozvoli to pravo i da ne bude meta sada nekih ljudi koji lako sude, naročito po mrežama, za koje ne znamo ni ko su, ni šta su, ni kako su doprineli ovom društvu, a Jezdić svojom umetnošću i talentom svakako jeste?“