Fakulteti Beogradskog univerziteta nastavljaju sa blokadama. Oni od kojih je sve krenulo – Fakultet dramskih umetnosti, ne odustaju od svojih zahteva, a očekuju da iz dana u dan broj njihovih kolega koji to podržavaju bude sve veći. A šta misle profesori?
Profesor Fakulteta dramskih umetnosti Ivan Medenica misli da su zahtevi studenata FDU bili opravdani.
„Zbog batinjanja koje se desilo prilikom odavanja pošte nevino nastradalima u Novom Sadu, a onda naravno, ono što treba istaći, da su zahtevi bili, ne samo opravdani, nego i vrlo racionalni. Jesu politički, ali nisu politikantski. Traži se odgovornost za, pre svega, to što se desilo na Bulevaru umetnosti, a to je batinjanje studenata, a i odgovornost drugih koji su vezani za slučaj u Novom Sadu“, kaže on.
Profesor Hemijskog fakulteta Branimir Jovančićević smatra da je „važno da se konačno probudila ta želja mladih i potreba da pokažu svoje nezadovoljstvo stanjem u društvu“.
„Ovo u Novom Sadu je samo kapisla, razloga za tako nešto je bilo i ranije. Mi smo čekali da se ovo desi, to se konačno dešava. Ne mogu da kažem da na neki način osećam zadovoljstvo što su studenti krenuli, ali je nezadovoljstvo povod i razlog što su sve to krenuli, a on je više nego tužan“, kaže.
Očekuje da će to postajati „sve brojnije, jače i intenzivnije“.
„Mislim da će u danima ispred nas, pa možda i mesecima, to morati da da neki rezultat“, ističe Jovančićević.
Medenica kaže da je, u slučaju FDU, podrška „unisona i formalna“.
„U smislu da je jedno od dva najviša tela fakulteta Naučno umetničko nastavno veće dalo jednoglasnu podršku studentima, nema dileme da studenti imaju podršku i nastavnog i nenastavnog osoblja. Za razliku od Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, mi možemo normalno da funkcionišemo, osim održavanja nastave, jer je to suština blokade. Imaju apsolutno jedinstvenu podršku. Zanimljiva stvar, za ponedeljak je najavljen neformalni susret sa nastavnicima i nenastavnim osobljem, da postavimo pitanje, ako su se javile nedoumice, da nam odgovore na sva naša pitanja“, kaže Medenica.
Jovančićević ističe da su njihova dva fakulteta (Hemijski i FDU) dosta slična.
„Svi naši nastavnici na Hemijskom podržavaju studente, imali smo sastanak šefova katedri neposredno posle početka protesta, bio sam zadovoljan, svi šefovi katedri čvrsto stoje iza blokade, protesta studenata“, kaže Jovančićević.
Mišljenja je da će se u danima koji slede „ovom protestu pridružiti svi fakulteti“.
„To je pitanje dana. Iz različitih razloga to ide rakvim tempom. Vrlo je važna interakcija između studenata i nastavnika“, kaže on.
Profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Vladimir Mihić kaže da su oni „malo specifičniji fakultet“.
„Jer smo u stalnoj tenziji još od kraja marta i one prve instruisane okupacije fakulteta, kasnije u vezi sa izborima za studentski parlament i prebijanjem studenata. Naša uprava je relativno nova i čini mi se da su malo iznenađeni odgovornom studenata, odgovorom na ono što je u prvom trenutku rekla – da će se nastava nastaviti onlajn, najveći broj studenata je odbio to. Ja sam optimista da će studenti večeras uspeti da daju taj prvi podstrek za upravu da se priključi“, kaže Mihić.
Saglasan je sa kolegama iz Beograda da je „jako važno da uprava fakulteta stane iza studenata“.
„I kaže da su im zahtevi opravdani, da se nastava neće održavati dok god blokada traje. Ne bih bio previše kritičan, mislim da je samo pitanje usporenosti tih dogovora, ali se iskreno nadam da će se naći rešenje koje je prihvatljivo za obe strane, a u stvari ne bi smele da postoje dve strane, nego jedna – Filozofski fakultet“, kaže.
Podsetio je da je i Akademija umetnosti u blokadi, te da je uprava PMF zvanično dala podršku studentima.
„Rekla je da neće biti nastave, mislim da je to pravac u kome treba da idu svi fakulteti. Jedino u Novom Sadu je najavljena prvo blokada rektorata, koja je bila varka, što je dovelo da se rektorat ponovo napuni privatnim obezbeđenjem, malo je drugačija situacija kod nas jer tenzija nekoliko meseci traje“, kaže.
Lično oseća, dodaje Mihić, neku vrstu tuge i razočaranosti što „Novosadski univerzitet odmah nakon 1. novembra nije pokrenuo ovu priču kao uprava fakulteta“.
„Nego smo, na sreću, sačekali studente da nas osveste. Verujem da će na drugim fakultetima studenti biti ti koji će pokrenuti priču. Profesor Bakić je juče rekao nešto što je moje osećanje ovih dana, nakon nekoliko godina apsolutnog pesimizma, čak i defetizma, deluje da postoji tračak nade koji nije tako mali, da je ovo inicijalna kapisla za promenu sistema. Žalosno je što smo došli do toga da ovako nešto bude inicijalna kapisla, čini mi se da smo prelako prešli preko nekih drugih znakova upozorenja“, kaže Mihić.
Jovančićević kaže da se „ne može reći da je uprava BU bila suviše hrabra i nosilac progresivnih ideja u periodu iza nas“.
„Ali ne možemo da budemo previše strogi, u poređenju sa rukovodstvom u Novom Sadu, naše je progresivnije. Rektorat nam ne smeta, ne opstruira ove blokade, a kako će se postaviti u narednih nekoliko dana ili meseci, to ćemo da vidimo. I kada je bio zakon o stranim fakultetima, rektor se oglasio, istina, tek četvrti, peti dan, ali se ipak oglasio. Što znači da je obazriviji, vodi računa kako će se sve dešavati, verujemo da će u datom trenutku eksplicitno stati iza ovog protesta. Postoji nivo obazrivosti, ali sam optimista i kada je njihova aktivnost u pitanju“, kaže Jovančićević.
Medenica smatra da je ovo „jedan od najozbiljnijih studentskih protesta koji mi imamo unazad decenijama“.
„To daje osećaj optimizma. Ja u početku nisam bio preterani optimista, već smo dugo u nekim borbama za normalnije društvo, ali mi se čini da ne možemo da zanemarimo činjenicu da blokada donosi rezultate“, kaže Medenica.
Jovančićević objašnjava da „lančana reakcija počinje, traje i onda se završava“.
„I u hemiji se završava pozitivnim rezultatom, očekujem da će tako biti i u našim društvenim dešavanjima. Očekujem, želim, smatram da je neophodno da profesori ne nastupaju više pojedinačno, nego i oficijelno, da se organizujemo, da damo taj oficijelni vid podrške, a ne samo pojedinačni studentima, a onda prenesemo i na sve druge delove društva, jer 12 godina živimo u autokratiji Aleksandra Vučića, krajnje je vreme da sa tim prestanemo“, kaže Jovančićević.