Uz dozvolu uredništva Magazina tabloid, ekskluzivno objavljujemo tekst prof. dr Dejana Mirovića koji će se pojaviti u sledećem broju ovog dvonedeljnika. Magazin Tabloid izlazi svakog drugog četvrtka, dok se zbog cenzure štampa u Crnoj Gori. Podsećamo, da je glodur Tabloida Milovan Brkić gotovo godinu dana bio u privatnom Vučićevom pritvoru zbog tzv. poziva na nasilno rušenje poretka.
Povodom
Primena i posledice francusko-nemačkog plana
Vučićeva prodaja Kosova
U decembru prošle godine je između Zvečana i Leposavića formiran
veliki punkt albanske policije što je primena člana 2 o suvernitetu
Kosova. U to vreme je „Elektrosever“ potpisala komercijalni ugovor sa
albanskim KEDS-om koji je omogućio da Priština posle 20 godina
naplaćuje račune za struju na severu KiM. Zatim je Priština prisvojila
sredstva iz Fonda za Sever KiM da bi retroaktivno naplaćivala struju.
Takozvana vlada Kosova je donela uredbu o ukidanju korišćenja
dinara, sa očiglednom namerom da se platni promet iz Srbije odvija
preko Prištine što je primena člana 7. Organi EU, Savet ministara i Evropski savet, naložili Evropskoj komisiji i Borelju da Francusko-
nemački plan i Ohridski sporazum uključe u Poglavlje 35 u okviru pristupnih pregovora sa Srbijom.
Prof. dr Dejan Mirović
Aleksandar Vučić nije imao ovlašćenja da pregovara o
„Sporazumu o putu ka normalizaciji odnosa izme|u Kosova i Srbije“
(Francusko-nemački plan).
Ustav u članovima 122-123 propisuje da je vlada nosilac izvršne
vlasti i da vodi spoljnu i unutrašnju politiku. Zakon o spoljnim
odnosima u članu 2 ističe da vlada utvrđuje spoljnu politiku koju
sprovodi ministarstvo spoljnih poslova. Zakon o zaključivanju i
izvršenju međunarodnih ugovora u članovima 3 i 6 propisuje da
osnovu za pregovore, sastav delegacije i zaključivanje međunarodnog
ugovora definiše vlada.
Pravna teorija u svojim analizama takođe konstatuje da predsednik
ima drugorazrednu ulogu u odnosu na vladu. U zborniku Pravnog
fakulteta u Beogradu „Predsednik Republike i Ustav“, grupa
profesora ustavnog prava navodi da je predsednik u našem ustavnom
sistemu „organ veze sa odlo`nim vetom, posrednik sa
nesamostalnim potvrđujućim ovlašćenjima, koji daje savete i upozorenja“.
Istovremeno, njegov položaj je stabilniji od vladinog jer
za njegovu smenu potrebna dvotrećinska većina u Narodnoj skupštini i odluka Ustavnog suda. Dakle,Vučić je u pregovorima o Francusko-
nemačkom planu preuzeo ovlašćenja vlade ali ne i odgovornost.
Vučićev osnov za zaključivanje Francusko-nemačkog plana se ne
nalazi u nš{em Ustavu već u članu 15 Vašingtonskog sporazuma iz
2020. u kojem se navodi da se Srbija neće protiviti članstvu Kosova u
međunarodnim organizacijama.
Netransparentni pregovori
Pregovori su otpočeli po svemu sudeći, nakon „blagoslova“ novog
američkog državnog sekretara Blinkena koji je podržao Vašingtonski sporazum. Srpska javnost je saznala da se pregovora o Francusko-
nemačkom planu (sukcesivnom ugovoru u odnosu na Vašingtonski) tek nakon javnog pisma Šolca i Makrona u septembru 2022. Oni su
pozvali Vučića da donese „teške odluke“ u vezi sa KiM i da prihvati
Lajčaka kao posrednika u pregovorima. Paralelno je Srpska lista, koja
je pod efektivnom kontrolom Vučića, organizovala sporadične proteste
i barikade od jula do decembra 2022. na severu KiM.
Istovremeno, u centralnoj Srbiji vojska i policija demonstrativno
izlaze iz baza, migovi lete iznad Raške.
Srbi sa severa KiM u novembru 2022. napu{taju kosovske institucije i policiju. Vučić svoju efektivnu kontrolu nad Srpskom listom pokazuje i krajem decembra kada im posle sastanka u Raškoj naređuje da uklone barikade.
Na sednici Narodne skupštine 2-3 februara 2023. usvaja se Vladin
izveštaj o pregovorima sa Kosovom. Vučić tada nije ni pokazao
poslanicima Francusko-nemački plan. Takozvane nacionalne stranke
su prvog dana zasedanja protestovale protiv kršenja poslovnika.
Narednog dana je sednica protekla u mirnijem tonu. Desetak dana
kasnije, na Sretenje, Srbi sa KiM i patriotske organizacije i mediji su se okupili u Beogradu da mirno izraze protest zbog Francusko-
nemačkog plana. Formalni organizator je bio autor ovog teksta.
Mirne demonstracije je podržao i vodeći srpski intektualac Milo Lompar.
Vučić je odgovorio masovnim hapšenjima. Između ostalih, uhapšeni su
politički aktivista Damnjan Knežević i novinar Dejan Petar Zlatanović.
Višee javno tužilaštvo je demonstracije kvalifikovalo kao rušenje
ustavnog poretka. Ambasade SAD, RF i EU su postigle neuobičajen
konsenzus oko toga. Nove demonstracije su zabranjene po hitnom
postupku 24. februara.
Usmeni pristanak
Nakon zabrane demonstracija, Vučić putuje u Brisel. Tamo u
usmenoj formi 27. februara daje saglasnost, sa takozvanim
premijerom Kosova Kurtijem, (uz posredovanje Visokog predstavnika
EU za spoljne poslove Borelja) za Francusko- nemački plan. U
preambuli i članu 2 se na osnovu Povelje UN, priznaje teritorijalni
integritet i suvernitet Kosova (jer ne mogu biti dva teritorijalna
integriteta i suverniteta na teritoriji jedne države). U članu 1 se
priznaju zastava, grb, registarske tablice, paso{i i carinski pečati
Kosova. U članu 4 se navodi da se Srbija neće protiviti članstvu
Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji. U članu 7 se navodi da
će Srbi imati nedefinisanu samoupravu na Kosovu. Ne pominje se
ZSO već odredbe Saveta Evrope (SE) i to po svemu sudeći, one o
manjinskim pravima. Zatim se omogućuje da Priština reguliše dotok
novca iz Beograd ka Srbima (samo za Kancelariju za KiM se izdvaja
godišnje oko 100 miliona evra). U istom članu se predvi|a
priznavanje statusa SPC u okviru sistema takozvanog Kosova.
Vučića niko iz SPC nije formalno ovlastio da pregovara o statusu
SPC unutar takozvanog Kosova. Ipak, niko iz SPC nije ni bunio
povodom člana 7.
Usmenim pristankom na Francusko-nemački plan od 27. februara
Vučić je bez sumnje, obavezao Srbiju. Bečka konvencija o pravu
ugovora iz 1969. u članu 7 daje predsedniku „full power“ za takvu
vrstu ovlašćenja – navodi vodeći britanski profesor Malkolm Šo. Član 11
Bečke konvencije omogu}uje predsedniku usmeni način pristanka. Na
to ukazuje i presuda Stalnog suda me|unarodne pravde iz 1933. u
slučaju Ihlen kada je Norveška izgubila Grenland zbog usmene izjave
njenog ministra inostranih poslova. Vučićev pristanak je obavezujući
iako je protivan našem Ustavu, pokazuje presuda Međunarodnog suda
pravde (MSP) u slučaju Nigerija protiv Kameruna iz 2002. Tada je
predsednik Nigerije bez odobrenja organa te zemlje zaključio štetan
dogovor o granici. MSP je odlučio da je to ipak obavezujuće za
Nigeriju.
Dvadesetak dana nakon Vučićevog pristanka na Francusko-
nemački plan takozvane patriotske stranke i Pokret za KiM su organizovale demonstracije u Beogradu. Došlo je više ljudi nego za
Sretenje. Međutim, iz neobjašnjivih razloga organizatori nisu pozvali na
dalje demonstracije. Dva dana kasnije, 18. marta, Vučić je usmeno
prihatio „Aneks Sporazuma o putu ka normalizaciji odnosa Kosova i
Srbije“ (Ohridski sporazum).
U njemu se Srbija obavezala da primeni sve članove Francusko-nemačkog plana i Ohridskog sporazuma „brzo i sa dobrim namerama, bez uslovljavanja“. Francusko-nemački plan i Ohridski sporazum postaju sastavni deo pregovaračkog procesa o pristupanju u EU za Srbiju.
Nakon toga Narodna stranka organizuje prikupljanje potpisa za referendum protiv Francusko- nemačkog plana ali i ona odustaje iz nejasnih razloga.
Vučićeve rezerve
Vučić je nakon povratka u zemlju 19. marta, na konferenciji za
štampu, tvrdio da nije ništa potpisao zato što je Srbija međunarodno
pravno priznata država a Kosovo nije. Zatim je dodao da postoje
nekakve „crvene linije“ (kasnije je precizirao da je to ulazak Kosova u
UN) i zaključio u uličarskom maniru da ima „nepodnošljiv bol u desnoj
ruci, a sa njom jedino mogu da potpisujem“. Vučićeva izjava od 19.
marta nije rezerva uložena na Francusko-nemački plan. Rezerve se
daju u pismenoj formi kada se radi o višestranim ugovorima i to
prilikom zaključivanja ugovora. Rezerve se daju se stranama
ugovornicama a ne naknadno na konferencijama za štampu. Štaviše,
rezerve na dvostrane ugovore ne postoje u me|unarodnom pravu.
Bečka konvencija se uprkos Vučićevima izjavama, primenjuje na
Francusko-nemački plan iako takozvano Kosovo nije država. Bečka
konvencija je kodifikacija ugovornog prava ili međunarodni pravni
običaj koji popunjava pravne praznine. Dakle i ugovore koje zaključi
priznata država sa nepriznatom teritorijom. Vučić je to omogućio jer u
Francusko-nemačkom planu nema Rezolucije 1244 koja propisuje da
je KiM deo Srbije, ali ima priznanja drugog teritorijalnog integriteta na
teritoriji Srbije. Slično se može tvrditi i za navodnu rezervu Ane
Brnabić upućenu EU uoči srpskih izbora u decembru 2023. (datu na
sve ugovore o Kosovu). Nema retroaktivnih rezervi. To nije ni
interpretativna izjava jer nije prihvaćena od strane EU. Izjavu je javno
odbacio potparol EU.
Primena plana
U aprilu 2023. je zapo~eta primena ~lana 4 Francusko-nema~kog
plana vanrednim glasanjem u Komitetu ministara SE za prijem
Kosova.
Više od 2/3 država je glasalo za prijem. Nakon toga je određena
Dora Bakojanis za izvestioca i ona je krajem prošle godine dala
pozitivno mišljene o stanju ljudskih prava na Kosovu. Ako Kosovo umaju 2024. pristupi SE (kako se očekuje) Priština, NVO i albanski
građani će imati pravo da tu`e Srbiju Evropskom sudu za ljudska
prava, čak i retroaktivno, što pokazuje presuda u slučaju Lepojć protiv
Srbije. Posledice su nesagledive u pravnom i ekonomskom smislu.
Nakon tragedije u Banjskoj u septembru za koju nije odgovorna Srbija
ve} Vučić koji je imao efektivnu kontrolu nad Radojičićevom grupom
(pokazuje uklanjanje barikada pre toga i činjenica da žrtve nisu bile
pripadnici srpskih organa) u oktobru su zatvoreni alternativni prolazi
na severu što je jasna primena člana 2 Francusko-nemačkog plana o
teritorijalnom integritetu Kosova.
U decembru je između Zvečana i Leposavića formiran veliki punkt
albanske policije što je primena člana 2 o suvernitetu Kosova. U
decembru je Elektrosever potpisala komercijalni ugovor o albanskim
KEDS-om koji je omogućio da Priština posle 20 godina naplaćuje
račune za struju na severu KiM. Zatim je Priština prisvojila sredstva iz
Fonda za Sever KiM da bi retroaktivno napla}ivala struju. Istog
meseca su organi EU, Savet ministara i Evropski savet, naložili
Evropskoj komisiji i Borelju da Francusko-nemački plan i Ohridski
sporazum uključe u Poglavlje 35 (pristupni pregovori sa Srbijom). To
je, nesumnjivo, primena Ohridskog sporazuma. Vlada Srbije je donela
uredbu o priznavanju kosovskih registarskih tablica što je primena
člana 1 Francusko-nemačkog plana. Disklejmeri ili natpisi na
prelazima da to ne znači priznavanje Kosova su irelevantni jer oni
nisu pravni akti. Španija i ostale države EU koje ne priznaju Kosovo su
počele da priznaju pasoše Kosova.
Takozvana vlada Kosova je donela uredbu o ukidanju korišćenja
dinara, sa očiglednom namerom da se platni promet iz Srbije odvija
preko Prištine što je primena člana 7. Kosovo i Vatikan su se u januaru
2024. dogovorili o otvaranju misije pri Svetoj Stolici. Najavljuje se i
potpisivanje Temeljnog ugovora izme|u SPC i Prištine što bi takođe,
bila primena člana 7.
Sve ovo nije bilo moguće pre Vučićevog pristanka na Francusko-
nemački plan. Jedini način (vanredni pravni lek) da se poništi Francusko-nemački plan je primena člana 50 Bečke konvencije koji
propisuje da država može tražiti poništavanje ugovora koji je zaključen
od strane njenog predsednika „putem podmićivanja“ neposrednog ili
posrednog od strane u~esnika u pregovorima. Preduslov za primenu
člana 50 Bečke konvencije je utvrđivanje krivične odgovornosti Vučića
i njegovo priznanje da su mu zapadne sile učesnice u pregovorima
omogućile nezakonito bogaćenje radi pristanka na Francusko-nemački
plan.
(Autor je profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini,
izmeštenog u Kosovsku Mitrovicu)