Posle večeri u kojoj je Novi Sad sijao, jutarnje buđenje uz megafon.
Ustali su studenti iz šatora. Neki su hladnu noć izgurali na stiroporima, ili pod ćebićima. A bilo je i drugih rešenja.
„Bukvalno smo spavali u vrećama tu pored puta.“
„Pa pored vatre, bilo je veoma hladno, ali eto izdržali smo.“
„Energija je ovde stvarno i više nego super.“
„Uglavnom smo sedeli, pričali, kukali kako nam je hladno, ali preživeli smo“, rekli su nam.
Onda je usledilo oživljavanje. Uz spajdermenovu masažu…, pa uz besplatnu kafu i hranu.
„Je l’ možda brojite koliko ste kafa, čajeva skuvali?“, pitali smo.
„Jao mnogo, nekoliko hiljada, sam Bog zna, sigurno jedno 10.000, ako ne i više“, odgovara nam ova kuvarica.
„Da li možda znate koliko ste palačinki napravili?“, pitali smo gospođu s tiganjom.
„Imamo otrpilike oko 80 litara testa za palačinke, sigurno smo naravili do 1500 palačinaka“, pojašnjava ona.
„Kakve su palačinke?“, pitali smo studente.
„Stvarno dobre“, pohvaljuju.
Dobre poruke studentima šalju i penzioneri.
Jedan deka nosi oko vrata transparent „Nobelovci, voli vas deda Steva“.
„Deda Stevo, Vi imate jednu lepu poruku za studente, šta im poručujete?“, pitali smo.
„Poručujem da budu istrajni… da budu istrajni, da izdrže do kraja“, kaže on plačnim glasom.
Emocije građana utisak su i Vesne Mališić, urednice nedeljnika Radar.
„Ja nikada nisam videla toliko ljudi da plaču, ali ne žena da plaču, to je normalno da plaču žene, nego toliko muškaraca, starih ljudi, staraca… To govori o tome da su ta deca dirnula u nešto što je iskonsko, organsko ovde i mislim da se tu vlast prevarila“, ocenila je ona.
Psihološkinja Iva Branković analizirala je ove emocije.
„Suze su nada, to su te suze radosnice o kojima svi pričaju, zato što ovi protesti nose veliku pozitivnu eneregiju, uprkos tome što su organizovani zbog strašnih događaja koji su se desili i u toj kombinaciji teških negativnih emocija, velikih pozitivnih emocija koje izaziva nada, naravno da je osnovna reakcija da zaplačemo“, objasnila je ona.
Osim suza, za studente i poezija.
„Podržimo decu, mi primerom svojim, učinimo život svima nama boljim. Da pobedi razum, ljudskost da zavlada, deca nam poručuju – nije kasno sada“, recitovala je jedna gospođa.
A građani studentima – jednogalsno da su spremni da sa njima čiste protstor blokade.
„Hvala vam svima, divini ste ljudi, ljube vas studenti“, javljaju oni sa megafona.
Tako je novosadska blokada Mosta slobode na građanskom plenumu produžena za još tri sata.