ARBITRAŽA – BACANJE PRAŠINE U OČI
Što se tiče glasina o tome kako je Rio Tinto pripretio arbitražom treba znati par stvari:
1. Nije dogovorena arbitraža između kompanije i Republike Srbije za ovaj projekat jer nije bilo na osnovu čega. Da bi arbitraža bila dogovorena, mora da postoji ugovor, tj. na šta se odnosi arbitraža. Jednostavno nemaju na šta da potegnu arbitražu.
2. Ugovor između kompanije i Republike Srbije nikad nije potpisan. Memorandum jeste, ali on nije pravno obavezujuć.
3. Kompanija nikad nije dobila koncesiju pa da joj je oduzeta i kompanija tobože oštećena. Takav slučaj je bio u Rumuniji i Crnoj Gori i obe države su raskinule ugovore i oduzele koncesije bez ikakvih posledica.
4. Postoji bilateralni ugovor između Ujedinjenog Kraljevstva i Srbije koji je potpisao Svilanović i koji je na štetu Srbije, ali ni u tom sporazumu ne stoji da kompanije mogu da siluju narod Srbije i da krše zakone bez ikakvih posledica.
5. Kompanija Rio Sava eksplorejšn godinama krši zakone u Srbiji za šta je Udruženje „Zaštitimo Jadar i Rađevinu“ podnelo dvocifren broj krivičnih prijava i javno iznelo DOKAZE.
Ima više nego dovoljno dokaza da nadležni organi jednom zauvek završe sa projektom „Jadar“ i sve im je dostavljeno blagovremeno.
Radi se o pokušaju plašenja naroda. Ne isključujemo mogućnost da se radi o zajedničkom bednom poduhvatu kompanije i vrhuške SNS kako bi zaplašili narod da eto mora projekat ili ćemo tobože platiti nešto. Čak i kad bi to bio slučaj (a nije), jeftiniji je sveže naštampan novac od naših života i trajnog uništenja zemlje.
Nije nam samo jasna jedna stvar: kako ovako brzo izleću sa toliko gluposti? Valjda od straha i panike gube tlo pod nogama i sve više tonu u živo blato.
Doći ćete vi Srbinu u Rađevinu, Jadar i Cer opet, ovaj put svi zajedno: okupator i zapaćeni okot od 1945. Čekamo vas.
Očigledno je da pribegavaju krajnjim merama. Ovo su njihovi poslednji trzaji.