Bezumno veselje u doba sloma
Pismo direktoru Radio-televizije Srbije gospodinu Miloradu Vučeliću, generalnom direktoru Radio-televizije Srbije
Poštovani gospodine direktore,
U normalnim prilikama, kada se dogodi neka nesreća u rudniku, na železnici, avionska nesreća – raspisuje se dan svenarodne žalosti.
Naš narod u Srpskoj Кrajini zadesila je nesreća bez presedana. Stotine hiljada beskućnika izbezumljeni lutaju Bosnom; hiljade je pobijenih između Gline i Dvora na Uni, u Topuskom i na Petrovoj Gori. Opkoljeno je na hiljade civila i srpskih boraca koje nemilosrdno uništavaju; avioni gađaju izbeglice kod Petrovca, Prijedora i drugih mesta. Javljaju nam da je između Petrovca i Banja Luke oko sedam stotina pomrlih na putu, mrtva deca po putevima, počinju epidemije…
S tugom konstatujemo da se vaši programi ne menjaju: na sportskim terenima se igra, po restoranima i kafanama pije i peva do zore, odjekuje zaglušujuća muzika na svakom koraku.
Apelujemo na vašu savest, kao i na savest svih građana, bez izuzetka, da pomognete da ovi teški dani budu dani opšte žalosti i bratske solidarnosti sa mučeničkim narodom Srpske Кrajine.
Vaša odgovornost je ogromna i pred Bogom i pred istorijom.
U nadi da ćete biti na visini te odgovornosti, ostajemo s poštovanjem.
1. 9. 1995.
Patrijarh Pavle